Jedno drago mi biće neki dan je reklo: «Što nam vrijedi slaviti dolazak NOVE godine ako zaista nećemo napraviti nešto NOVO?»
Ovih dana (hmm...ipak priznajem da se radi o tjednima), prikupljam sve svoje godišnje mentalne zapise i iskustva i čeprkam po njima.
Razmišljam što je potrebno učiniti sa svakim od tih zapisa.
Neke treba ponovno pregledati, vidjeti da li su još dio mene i ja njih, ima li potrebe za njihovim proširenjem i nadogradnjom?
Neki su započete inicijative, pionirska djela koja je trebalo podržati i koji su sad na vlastitim nogama i moja im pomoć, kako god malena do tada bila, dalje može samo otežati razvoj, jer moraju hodati osobnim putem.
Neki zapisi vape za tipkom delete u mozgu. Istina, nekima bi najbolje odgovarao undo, ali s obzirom da je to neprihvatljivo, zadovoljit ću se mišlju da se uzrečica «što te ne ubije, jača te» još koji put pokazala točnom.
Uz brdo prelijepih sjećanja i radosnih zapisa zadovoljstava, zanimljivo je da većinom baš ti sporni, «delete» i «undo» zapisi donesu najveće promjene. Oni su najveća stepenica prema novoj godini, novom razdoblju, novim akcijama i reakcijama.
Oni su poput novog goda na stablu. Ostaje ožiljak, ali upravo on označava da je stablo naraslo.
Ožiljci su neizbrisiva iskustva. Koliko god se po nekim prolaznim standardima činili ružnim, neugodnim, sramotnim, teškim, tužnim...neprocjenjivi su.
I ja od jučer osjećam da je moja nova godina već počela. Sve poteškoće s kojima sam se ove godine, a pogotovo posljednja dva mjeseca susretala, izrodile su nove odluke – osvještavanje novih ideja i koraka. Malih, majušnih, ali odlučnih koraka da dobro bude bolje.
Tome su ta «loša» iskustva i služila, zar ne?
Želim vam svima da što češće navraćate u svoje vlastito srce i dozvolite si da sami osjetite što je dobro za vas.
Nek' vam je radostan susret s NOVOM godinom :- ).
Post je objavljen 24.12.2005. u 02:51 sati.