Ovisni smo o vijestima. Kod kuće, na poslu, pa čak i u onih petnaest minuta koje se vozimo u automobilu, većina nas sluša radio... Kad primamo goste, u pozadini svejedno radi televizor. Kad uhvatimo pola sata za odmor uz kavu, listamo novine.
A što u novinama možemo vidjeti? Vijest kao da nije vijest ako nema u njoj malo tragedije! Pogledajte novine. S naslovnica nam se s davno snimljenih slika za osobne isprave, smiješe upravo umrli ili ubijeni. Ponekad su to (ne često!) lica poznatih političara, koji su neoprezno završili u zatvoru. Nekad je to vrlo grafička slika prometne nesreće.
Ako nije baš takav dan (urednici bi rekli "šteta, nema danas nijedne tragedije"!?) onda nam se servira skandal... Ljubavni ili kriminalistički, svejedno.
Česta je situacija da neko poduzeće jednoga dana objavi kako je prošle godine imalo deset, pedeset ili tko zna koliko milijuna kuna dobiti. Istoga dana, bude uhićen neki direktor koji je pronevjerio pola milijuna.
Što mislite, koja će vijest završiti na naslovnici? Vijest o desecima milijuna kuna dobiti (a ima i takvih hrvatskih priča, nisu sve priče o neuspjehu i propasti!) imat će tri rečenice i bit će skrivena na nekoj gospodarskoj stranici
Naravno, nikoga ne zanima uspjeh. Trujemo se (ili naslađujemo?) tuđom nesrećom i rado čitamo o kriminalu. Da nije takav ukus najšireg čitateljstva, zar bi novine, u borbi za nakladu, uopće objavljivale takve stvari?
Kao da se hranimo lošim vijestima i kao da namjerno širimo pesimizam?
A i kad je o skandalima riječ, gradacija postoji. Od starih Rimljana znamo da je miris krvi ta čarobna stvar koja uzbudi mase. Oni su smjeli s tom namjerom i ubijati (gladijatore, na primjer). Srećom, današnje društvo izdignulo se iznad toga, pa nam za uzbuđivanje masa ostaje samo čekati nečiju nesreću.
Svakih nekoliko dana na naslovnici dnevnih novina osvane fotografija plahtom prekrivenog leša, ispod kojega znakovito teče krv, naslućujući ono što se nalazi ispod.
Pitam se zašto je pornografija na kioscima zabranjena, skrivena i ne smije se isticati. Što će djeca to lošega naučiti iz xxx izdanja, a kad se sasvim otvoreno na prvim stranicama ozbiljnih novina vide krv ili mozak?
Dobra vijest za društvo ne može lako na naslovnicu. Može, ustvari, ali samo ako je povezana s lošom vijesti za nekoga drugoga!
Vidjeli smo kako je nekidan u Zagrebu naša policija konačno upotrijebila svoje davne ovlasti i sjajno riješila zločin oružane pljačke i likvidirala tte koji su ugrozili živote nevinih građana. Tko se mača latio, od policijskih je "mačeva" i poginuo.
Društvo je zaštićeno. Dobra je to vijest. Razbojnici su ubijeni. Pomirili smo nepomirljivo i opet na naslovnicama dobili svoju nužnu dozu svakodnevne krvi.
Post je objavljen 23.12.2005. u 22:54 sati.