Jedan od razloga za proslavu prije nekoliko dana je bio i ulazak na top listu blogova po broju objavljenih tekstova.
Nisam ni pomišljao da ću uspjeti godinu dana pisati, gotovo redovito, dobro piše u statistici da ima 100 dana bez postova, što će reći bez tekstova i bez javljanja, tekstove koji se odnose na Novigradsko proljeće, na djecu s posebnim potrebama, na darovite, a još manje sam mislio da ću imati toliko slika, pa sam onda mislio da ću redovito stavljati slike, pa mi nije uspijevalo staviti ih u mali zadani format težine i dimenzija, pa nisam uspio sa pomoćnim alatima za stavljanje običnih slika jer mi treba instruktor i netko tko će bi postaviti lagane korake koje neću zaboraviti, i sada kad sam ušao na jednu top listu, prošlo me je. Pa sam mislio da to mogu jednostavno riješiti brisanjem pojedinih tekstova. Pa sam krenuo u prošlost. Pa je bilo slika koje ne želim maknuti. Pa je bilo komentara zbog kojih nisam želio maknuti tekst. Pa je bilo tekstova koje nisam htio micati ili brisati. Pa nisam našao još neki tekst kojim bi povećao u statistici broj dana bez postova i premjestio se na 101. mjesto ili neko iza njega.
A onda sam napisao nekoliko rečenica o tome kako želim brisati tekstove i dobio, u statistici, još jedan viši rang.
No, vrijeme je školskih praznika, a dogovor je da škole pojedinačno, kao i učenike pojedinačno, ne obaviještavamo do početka nastave u drugom polugodištu, pa se nadam da neće biti puno novih tekstova.
Predložio sam da organiziramo prijevoz učenika i da o tome budu svi obaviješteni, pa da se druže već na putu prema Novigradu. Od Osijeka prema Novigradu, od Dubrovnika prema Novigradu, iz Rijeke prema Novigradu, iz Zagreba prema Novigradu. I svi ravno do hotela. A na hotelskom parkiralištu rezervirati jedan dio za autobuse.
.
Post je objavljen 23.12.2005. u 22:27 sati.