Dok se Ari tuširao, Kai si je priredio odjeću za preobući. Ari je ubrzo izašao umotan u ručnik i ode u sobu obući se. Kai ode pod tuš. Namjestio je vodu i ušao u tuš. Istuširao se na brzinu, napravio frizuru i obukao trenerku. Ari ga je već čekao u dnevnoj.
- Idemo? – pita ga Ari
- Aha, a gdje ćemo na jelo?
- Nemam pojma, pitat ćemo Alex. – odgovori
Izašli su iz sobe i hodnikom krenuli prema dizalu. Nisu dugo čekali i sišli su u predvorje. Tamo su sreli prof. Clarka, ravnatelja.
- Dečki, kuda će te?
- Idemo na ručak. – odgovori Kai – Zanima me samo, jel plaćamo što u kampusu?
- Ne, ne daj Bože! Ništa vi ne morate plaćati. – odgovori profesor
- Ok, samo pitamo. A gdje ima kakav restoran? – priključi se razgovoru Ari
- Pa možete ići u učenički restoran, to vam je tu na prvom katu lijevo, a imate s druge strane jezera dobru piceriju - uputi ih profesor
- Hvala, idemo tamo. – pozdrave
Izašli su u veliki park pred dvorcem, dalje malo je bila obala i osrednje jezero. Primijetili su blizu biciklističke staze i parkirane bicikle.
- Jel možemo uzeti bicikli? – pita Kai Arija
- Da, vidiš da piše Quesland na njima. Penji se.
Kai se tek popeo a Ari je već vozio uz jezero. Kaiju nije bilo teško sustići ga. Spazili su neko manje društvo kako pješači prema istoj piceriji.
- Hoćemo s njima? – pita Kai
- Pa mogli smo. Čekajte nas! – vikne Ari
Siđu s bicikla i naslone ih na drvo.
- Bok, ja sam Ari, ovo je Kai. – predstavi ih
- Bok. – pozdravi i Kai
- Vi ste novi? – pita jedan
- Da, a vi?
- Samo neki. Usput, sam Rex, a ovo su Meta, Abeti, Misty i Saber. – predstavi ih
- Bok. – pozdrave Kai i Ari ostale – Već ste si dali nadimke.
- Aha, kad ste vi stigli? – pita ih Meta, crvenokosa cura jače građe. Kao i većina crvenokosih, onih prirodnih, imala je mnoštvo pjegica po obrazima a nisu niti zaobišle ramena koja su izvirivala iz kratke majice. Odmah se zagledala u Arijeve oči.
- Danas, a vi? – odgovori pitanjem Kai
- Mi smo grupa od jučer. Kai, jel da? – pokaže Saber na Kaia a ovaj mu klimne – Kakve su vam mogućnosti?
- Pa, ja imam extra osjetila.
- A ja sam telekinetik.
- Ja sam telepat i telekinetik, iako mi bolje ide telepatija. – izjasni se Rex
- Moje telepatske sposobnosti su na minimumu. – požali se Ari – A vi ostali, što vi radite?
- Ja sam metamorf, što mi i ime govori. – pohvali se Meta
- Ja mogu telepatijom upravljati vremenom, mislim kišom, vjetrom i slično. – objasni svoje moći Misty
- Ah, još ja. – počne Saber – ja sam kao neka vrsta metamorfa, ali pretvaram se u polu-čovjeka, polu-mačku, ali samo u onu s kojom sam imao kontakt. Ma, komplicirano jel da?
- Ma uredu je. – reče Kai
- A ja, hello, mene ste preskočili. – javi se niža tamnoputa cura, potpuno crnih očiju. – Ja te mogu uhvatiti ovako, dok me gledaš. – reče Abeti Ariju i odjednom mu s leđa priđe i uhvati ga za guz.
Zatim nestane. Ona Abeti koja je pričala bila je cijelo vrijeme ispred Arija.
- Tko…? – pita Ari
- Pa ja. – odgovori mu Abeti dok su se ostali smijali. – imam sposobnost bilokacije, znaš ono, na dva mjesta istovremeno?
- Kako fora!
- Da, pričaj mi o tome… - nasmiješi se
Nastavili su s pričom i krenuli prema restoranu. Neko vrijeme su komentirali Quesland i prepričavali kad je tko prvi put otkrio svoje sposobnosti. Zatim su cure počele zafrkavati Arija zbog tvrde guze, na što se ovaj samo crvenio. Rex je demonstrirao svoju sposobnost telepatije pogađanjem pojmova koje su ostali zamislili. U jednom trenutku je oko njih trčalo nekoliko Abeti, sve iste i sve pjevale u glas neku iritantnu pjesmicu. Saber si je promijenio oči da mu budu kao mačje. Brzo su se sprijateljili i čim su stigli u piceriju sjeli su svi zajedno za veliki stol. Priđe im konobarica…