Otišli svi kućama. Priprema se božićno slavlje. Ja sam još ovdje uz computor. Božić, u ljudi oko mene, puno znači. Simbolizira obitelj kao osnovu društva.
Još kao malen, odgajan van tradicijskih uzora po vjeri, nisam doživljavao Božić kao neku svetkovinu, kao neku vrijednost porukama čovjeku. Sve u vezi religije, a nekako i vjere bilo mi je strano. Odrastao sam tražeći vrijednosti života. Poštenje, rad, poštivanje bile su mi vodilje. Ostajale su neke nejasnoće da povežu cijelu ovu priču, cijelu ovu čaroliju, što životom je nazivamo.
Tražio sam čarobni odgovor svagdje u sebi i van sebe. Vidjeo sam dva svijeta. Onaj unutarnji i onaj vanjski. Nitko mi nije ukazivao na čarobno rješenje. Ostajalo je pitanje. Moji vršnjaci većinom su imali pripremljene sve odgovore. Vjera, kakovu su dobivali tradicijom, davala je tumačenja. Mnogima je to bilo 'a priori'. Pokoljenima je to tako bilo. Bilo je i u mojih pređa, ali tatek je to životom uklonio, doživljavajući nepravde.
I tako ja, dolazeći iza tateka, tražim nešto što se inače prijenosom po koljenima naslijeđuje. Prošao sam kroz život velikim dijelom. Na svoj pomalo neubičajen način vidio mnoge vrijednosti koje prosuđivah sam. Tražio sam razložnost svoga postojanja, pa čak i do te mjere da sam se pitao: 'Postojim li uopće.' Vidjeh, čak, da to pitanje i nije bez osnova.
Vidjeh jedinstvo svijeta. Nađoh duh po kojem sve postoji. Osjetih lagano uzbuđenje kada 'kao u mislima' u nekom kao prostoru osjetih cijelinu. I kada prihvatih ono tamo, ono što nema mjere, ono gdje nije vrijeme, ono gdje je svemu ishodište, osjetih da sve ima smisla. I vidim, sve spekulacije, tek kao prividnu osnovu imaju neosnovu.
Stvarno bi nemoguće bilo da svijet postoji na način kako mi ljudi spekuliramo. Da spekuliramo mi, a jesmo osnovom koju često ispuštamo iz 'vida'.
I dolazi Božić dragi moji. Radost. Ljubav. Život.
Ja neću slaviti tradicijski. Neće biti u mene jela i pila. Neće biti ni zaboravljenosti opuštanjem u veselju što ga stvara unijeto u mene. Biti će to još jedan u nizu prekrasnih dana što mi je Gospodom darovan. Kao i svakom stvoru svijeta što Gospoda svjedoći, pa i mimo svijesti svoje. Znam da su u mom životu mnoge kontradikcije. Znam da oni koji me poznaju već dugo, mogu kazati kako nemam nekog moralnog prava o tome besjediti. Bio sam ja komunist, a i sada osjećam neku pripadnost. Bila je to pobuna obespravljenih, što je oni potonji pretvoriše u njenu suprotnost. Bio sam i sekretar OOSK u firmi s preko dvije stotine duša. Svašta se govoriti može. Okretanje kaputa. Ta zar ne vide neki da su kaputi kaputi. Ne, nisam okretao nikakav kaput. Išao sam putem svojim kroz život i sada još idem.
Svašta se može govoriti, a ne isključujem u tome niti sebe. I kao voda što od izvora ušću svome stremi nošena svijetom takovim, prolazi i život moj. Još sam ovdje takvim kakav postaoh na načik koji nađoh i usvojih. I još sam spreman i mijenjati. Ne uzimanjem onoga što se govori ispravnim i normalnim. Slijediti ću srce i razum svoj. Nisam učen obvezama tradicije. Vrijednosti mi nisu imenice, već vrijednosti kojima ih pripisuju, ali ne po pripisu. Tako i ne činim granice imenične, već vrijednosne. Ishodište mi je tamo negdje.
I tako pred Božić što dolazi mislim na sve živo u svijeta. I zar da vrapcu u letu poželim sretan Božić. Vrijednosti života po Gospodu uvijek su ovdje.
Neka mi oproste vjernici. Volim Vas sve. Sve što životom svjedoćite život.
Blagoslovljen Vam život svima dragi moji. Ne, ne mislim ovim ništa obezvrijediti. Sve ovo je predivno. Želio bi svima onima, koji se u ovome ne nalaze, podariti riječ poštovanja i ljubavi. Isto što bi na njihov takav dan bilo dobro obrnuto. Stoga neka su nam svi dani Gospodnji blagoslovljeni, jer svi su dani Gospodnji.
I ja slavim, mada na svoj način.
Prijatelji dragi neka Vam je blagoslovljen Božić Voli Vas Mladen
Post je objavljen 23.12.2005. u 15:53 sati.