evo samo kratko da se javim...
nevjerovatno je kako se covjek moze lahko razocarati u nesto,kako te lahko neka sitnic amoze izbaciti iz takta,i kako se meni to desava konstantno...
nije to nista posebno,drugi neko to ne bi shvatio kao uvredu,ali ja (nakon svega) sam mogla smao tako reagovati...
danas sam se pravo raspizdila i razocarala...
i ponavljam...to je vec ko zna koji put...
cvrsto sam sebi dala za cilj da se ni za kog anecu vise vezati...ali opet prevlada ljudska strana,ljudska cesnja za lljubavi,prijateljstvom,paznjom i ugodnim razgovorom...
i iako znam da sve to ne treba tako biti,opet bude,i ja na kraju opet pojedem poparu...
elem,zivot je sranje iz dana u dan,propagira klanje i donosi glad,ljubi nas onda kad nam je dobro,a psuje ti mater kad si sjeban,uci te da ne pravis greske a servira ih na srebrenom tanjiru,uci te da nastavis dalje i sve vise bjezi u daljinu...
koje je ovo sranje,covjece
pitam te,zasto si toliko glup
pitam te,o ti covjece,
o zasto si toliko glup...
Post je objavljen 23.12.2005. u 14:03 sati.