Marketing
Prvi dan
sam išao u generalnu šetnju gradom Svetog Franje. Volim se šetati gradovima, ne voziti ili da me voze, nego lunjati, besciljno, pokušati shvatiti i doživjeti geografiju grada, place, dućane, barove, restorane, ulicu, ljude.
Neobičan je ovo grad po tome što ima dvadesetak jako odvojenih dijelova (obišao sam možda četvrtinu jučer). Chinatown, North Beach (Talijani), Castro (lbgt), Tenderloin (kriminalci i prostitutke), Financial district, Nob Hill (posh, tu sad spavam, hehe), Russian Hill... A sve je jako blizu, i doslovno, iza ugla se nađeš u nekom drugom filmu.
Za početak, Chinatown je najveća i najstarija kineska zajednica u toj zemlji. Super je štos da nakon jednog od mnogih požara i potresa (od kojih su neki podmetnuti, požari naime) u kojima je preko nekoliko puta stradao cijeli grad, e onda su Kinezi lijepo skužili da su izgorili i svi dokumenti gradski. Kako je postojao neki zakon koji je Kinezima zabranjivao ulazak u zemlju, oni su se svi prijavili da su imali državljanstvo, ali da su izgubili dokumente. I tako su onda dobili državljanstvo, pa su pozvali svoje žene, djecu, ljubavnice i širu familiju. Baš je dobra fora.
Talijanski kvart počinje odmah iza kantuna. Sve ustvari počinje odmah iza kantuna, malo se pretapa, jedan blok recimo, i onda paf, nije više kantonska riža nego je napolitanska pizza. Masa Kineza koja je nastanjivala trotoar odjednom je zamijenjena masom Talijana koji urlaju na lošem talijanskom. Ovo je prvi grad koji sam sreo gdje je filmska montaža vidljiva u svakodnevnom životu, samo ako ne stojiš na jednom mjestu. Još nisam vozio auto, ali mora da je osjećaj još jači.
Mural između kineske i talijanske četvrti
Talijanska četvrt se nadovezuje na Fisherman's Wharf. To je istovremeno jako ružan i jako lijep dio grada. Lijep je jer je na obali, u zaljevu, gleda na jedan poznati otočić i ima puno ribarica, pa sam se malo osjećao doma. Dok nisam našao tablu s upozorenjem da "ne jedem riba...". Ružnoća je pak neopisiva, a kameri vrlo neuhvatljiva. To nije neka osobita ružnoća, ružnoća s osobnošću, koja onda može biti zanimljiva. To je mješavina turizma, loše arhitekture i prelošeg ukusa. Kombinacija kažotića na Slatini po ljeti ili Korza po zimi, sa svim onim džindžamamindžama u drvenim kućicama, plus Times Square reklame i pazar estetika. Times square meets Marrakech suk na Slatini.
Jailbird
Post je objavljen 23.12.2005. u 13:48 sati.