Tršćanska operacija – Bitka za Rijeku travanj 1945. godine
Temeljem zajedničkog plana koji je utemeljen tijekom veljače 1945. godine između Zapovjednika savezničkih snaga na Sredozemlju feldmaršala Harolda Aleksandera i Vrhovnog zapovjednika JA Josipa Broza, 4. armija JA dobila je zadaću da provede tri operacije: ličku, goransko-primorsku i tršćansku. Međutim, stožer 4. armije JA izradio je izmjene tog prvobitnog plana i provedene su dvije operacije: ličko-primorska i riječko trščanska.
Zadaća 4. armije JA bila je dosta složena, s obzirom da joj je desni bok potpuno otkriven poradi toga što su druge armije JA (1., 2. i 3. A) dosta udaljene od postrojbi 4. armije, a i sama opskrba 4. armije znatno je otežana poradi dubine njezine zadaće (oko 300 km, a baze za opskrbu su joj u Splitu i Šibeniku). Olakotna okolnost za izvršenje zadaće 4. armije JA bila je ta što su joj zračnu potporu pružile 1. i 2. zrakoplovna eskadrila JA, te dijelovi savezničkog zrakoplovstva koji su bazirali na uzletištima kod Zadra i Visa. Brojčano stanje 4. armije JA tada je bilo oko 70 000 vojnika da bi do početka operacija naraslo na 110 000 vojnika i to iz tehnički jače i bolje opremljenih postrojbi JA. Tako je pred početak operacija 4. armija JA ustrojena od četiri pješačke (13. 19. 20. i 26 divizija) divizije, tenkovske, inženjerijske i topničke brigade, pukovnije veze, protutenkovski i protuzrakoplovni divizijun, te ostalih pristožernih postrojbi. Po dubini napada 4. armiji podređena su još tri korpusa JA koji će joj značajnije olakšati izvršenje zadaće. Na smjerovima napada 4. armije Ja branile su se postrojbe njemačke Grupe armija C, odnosno 15. brdski i 97. korpus. Njemačke snage pred početak napada 4. armije JA bile su jačine od oko 40 000 vojnika, ali su neposredno pred napad ojačane s još jednom lovačkom divizijom koja je izvučena s bojišnice kod rijeke Drave.
Sredinom travnja, nakon proboja crte obrane njemačkih postrojbi, tijekom ličko-primorske operacije, 4. armija JA izbila je u područje Rijeke s namjerom da probije njemačku obranu i izbije na područje Istre. U namjeri da spriječi prodor 4. armije JA u Istru i osigura pozadinu Grupe armija C koja je u sjevernoj Italiji, te zaleđe Grupi armija E, njemački 97. korpus uredio je crtu obrane uzduž nekadašnje stare jugoslavensko-talijanske granice na smjeru Snježnik – Klana – izvor Rečine – ušće Rečine kod Sušaka. Ispred su uređeni položaji za obranu 'na brzu ruku' (poljski tip) s nekoliko uzastopnih crta obrane. Prednje crte branila je 237. divizija. Namjera zapovjednika 4. armije JA bila je da napad provede glavnim snagama (13. 19. i 20. divizija) u I. bojnom postroju, a pomoćnim snagama (26. divizija) u II. bojnom postroju. Na glavnom smjeru napada (Klana – Ilirska Bistrica – Trst) nalazile su se postrojbe 13. i 19. divizije, a na pomoćnom smjeru (Osilnica – Prezid – Mašun – Šent Peter postrojbe 20. divizije. Preko otoka Krka i Cresa postrojbe 26. divizije trebale su uz potporu ratne mornarice JA izbiti u Istru. Tijekom 17. travnja postrojbe 4. armije zauzele su Mrzle Vodice, Lokve, Fužine, Zlobin, Place i Kraljevicu, a istog je dana i 26. divizija desantom zauzela otok Krk. Do 20. travnja postrojbe 13. i 19. divizije potisnule su njemačke postrojbe preko Rečine. Tako je njemačka 237. divizija u dva dana potisnuta s crte obrane Lokve – Kraljevica na crtu obrane Kamenjak – Bakar (oko 15 – 20 km). Noću 19. na 20. travanj izvršen je uspješan desant postrojbi JA na otok Cres i Lošinj. Razvojem ovakve situacije GŠ JA 4. armiju ojačava s 29. hercegovačkom divizijom, a GŠ Slovenije zapovijeda da svoj 9. korpus bojno okrene prema Trstu. Postrojbe 4. armije nastavile su napad na smjeru Klana – Rijeka. Napad na njemačke obrambene položaje oko grada Rijeke počeo je 21. travnja 1945. godine kada su 2. i 3. brigada 13. divizije JA uz potporu dvije tenkovske bojne JA zauzele Klanu, ali su je oko 1600 njemačke postrojbe natrag preotele. Razvile su se teške borbe i bitke sve do 22. travnja bez da se postigao uspjeh jedne ili druge strane. Iako je 20. divizija uspjela izbiti na crtu Ajbelj – Osilnica, vojnički gledano 4. armija JA nije probila njemačku obranu na crti Rijeka – Klana. Daljnje nastupanje postrojbi 4. armije JA omele su postrojbe njemačke 118. divizije koje su izvršile protunapad s crte bojišnice Klana – Gomanjce. Međutim, odlučnost je pokazana i na jednoj i na drugoj strani, pa je 4. armija odlučila u bitku uvesti svoju 26. diviziju iz pričuve, a potporu su joj pružali tenkovi.
Post je objavljen 23.12.2005. u 12:19 sati.