Te večeri «Trentino Express» vozio je punom parom prema Madonni di Campiglio. Četvero mladih ljudi odlučilo je provesti sedam nezaboravnih dana u tom mondenom talijanskom skijalištu.
-nekoliko dana ranije-
Medena…mačkice…ljubavi… - dvije žene stajale su na praznom šetalištu izmjenjujući beskonačno mnogo epiteta u maniri ponašanja nekih neprilagođenih srednjoškolki dok su pahuljice snijega padale po njima. A daleko od toga da su bile srednjoškolke. Imale su svaka po 28 godina.
Još uvijek ne mogu vjerovat da sam te srela – reče Tončica dodirivajući nježno Sunčicino užareno lice rukama skrivenim pod površinom vješto ispletenih bijelih vunenih rukavica
Isuse! Još ih čuvaš?! – reče Sunčica uhvativši Tončicu za ruku, te ponovno priljubi obraz na rukavice duboko udahnuvši dok je zatvarala oči.
Da, čuvam ih. Još te nisam preboljela, a one mi dođu kao melem na ranu. Pružaju mi utjehu u ovim hladnim zimama.
Hej, idemo negdje u toplo. – reče Tončica
Ček, jesu li ovdje još uvijek najbolji kolači kao nekada?? – upita Sunčica pokazujući na mjesto gdje su nekada izlazile
Jesu. Ništa se nije promijenilo vezano za najbolju slastičarnicu u gradu. Uđimo. Ima dosta slobodnog mjesta. – Tončica će ushićeno
Naručile su po jedan komad njihove omiljene voćne torte. Tončica je pila kavu sa šlagom uz standardne tri vrećice šećera, dok je Sunčica pila veliku bijelu kavu sa hladnim mlijekom i dva natrena.
Znaš…- Tončica će promuklim glasom -…nikada nisam voljela iznova vraćati se na mjesta gdje sam već bila. Razumiješ? Sve su te epizode loše završile. Ali sa tobom je uvijek bilo drugačije. Ti si posebna. Mislim da se nismo slučajno ponovno srele.
Tončice…- Sunčica je presvukla lice ozbiljnošću -…udala sam se iste godine kada sam te napustila. Ivan mi je muž.
Znam.
Znaš?? Ali kako? Nikada ti nisam rekla.
Lijepo, znala sam za vas cijelo vrijeme. Još od one večeri kada si mi rekla da su nam propale karte za koncert Azre. A zapravo, otišla si sa njim. Pratila sam vas tu večer. To su mi bili najbolniji trenuci u životu. Ali progutala sam sve to i krenula dalje. Nikada ti to nisam rekla.
Samo sam htjela da budeš sretna. I dan danas se pitam jesi li.
Šta??
Pa, sretna.
Sreća, eh da, šta je to sreća? – Sunčica će
Ne mogu reći da nisam zadovoljna životom, ali sretna…sretna sam bila samo sa tobom. Živjele smo kao one dvije djevojke u filmu «Nebeska stvorenja» i nitko nam nije bio ravan. Cijeli svijet imale smo na dlanu.
U tom trenutku čuo se zvuk dolazne poruke karakterističan za sve modele Samsung mobilnih uređaja. Tončica je posegnula rukom u pregradu svoje male kožne torbice. Na licu joj se ocrtavao nježan iskren osmijeh.
Tko te to čini tako nasmijanom ako smijem znati?? – upita Sunčica
Matej – Tončica će zamišljeno
Tko je Matej??
Moj muž. – reče Tončica tipkajući odgovor ležerno ne dižući pogleda sa zaslona mobitela
Molimmm??? – Sunčica će šokirana
Gusko jedna frigidna!!! Ja se tu preznojavam kako bih ti rekla za muža, a ti svoga spominješ u prolazu kao da pričaš o deterdžentu za pranje posuđa.
Ne`š ti muža. – reče Tončica suzdržavajući smijeh dok je vraćala mobitel u torbu
E, pa ovome valja nazdravit. Konobar! – Sunčica će
Recite gospodična.
Jedan mali Heineken, molim.
A što će druga gospodična??
Meni može isto. – Tončica će
Popile su tri piva i cerekale se dogodovštinama od prije desetak godina.
Tončice, voljela bih da dođeš u subotu kod mene. – Sunčica će
A Ivan??
Neće ga biti. Dogovorio je sa starim prijateljima jedriličarsku avanturu na uzburkanom moru. To ih je uvijek uzbuđivalo. Eh, muškarci.
Ja…- Tončica će -…jebem ti!
Što je bilo??
Ne mogu u subotu.
Zašto??
Sada sam se sjetila da baš u subotu idemo na zimovanje u Italiju ja i muž, te moja frendica Zvončica i njen muž Filip. Stvarno mi je žao. Šta kažeš za neki drugi dan, ha?
Ne, ne mogu. Nema veze. Zaboravi.
A tko je ta Zvončica?? Opiši mi je. – Sunčica će znatiželjno
To ti jedno sexy mlado meso…
Ma daaaaaaj.
Ok, ok. – Tončica će sramežljivo se smješkajući
Mlađa je od nas pet godina i žena je zbilja mrak. Ali nikada nisam sa njom pokušala ono…znaš. Nikada me nije privlačila na taj način. Ona je moja kolegica u vrtiću. Prekrasna osoba. Nju zbilja volim na jedan poseban način. I teško me pogodilo to šta joj se dogodilo nedavno.
Šta joj se dogodilo?? – Sunčica će
Zatekla je Filipa u krevetu sa drugim muškarcem.
Ma daaaj.
Da. A on se pravdao da je sa radnim kolegom malo više popio, pa su pijani zaspali na krevetu…razodjeveni. Šta ti misliš o toj verziji priče??
Sere kreten. Trebala ga je kastrirat na licu mjesta.
Trebala je, ali nije. Jadnica ga još uvijek voli i vjeruje mu. – Tončica će
Gle, gle. Mi o vučici, a vučica na vrata. – u tom trenutku iz automobila marke Volvo izašla je Zvončica krenuvši prema slastičarnici
Je li to ona?? – reče Sunčica naginjući se kroz prozor
Da, to je ona. – Tončica će
Wow, koji komad čovječe.
Heeej, smiri se ženo. Da nisi ni pomislila! – Tončica će britkim tonom
Ok, ok. Peace woman! – Sunčica će podrugljivo
Zvončica je ušla u slastičarnicu i zapazila ih za stolom. Krenula je prema njima.
Bok cure. – Zvončica će
Bok stara – Tončica će
Zvončice, da ti predstavim svoju staru…
…prijateljicu – Sunčica će
…prijateljicu – Tončica ponovi za njom
Drago mi je. – Zvončica će
Također. – uzvrati Sunčica
Cure, samo se vi zabavite. Ja ionako moram ići. – reče Sunčica namještajući šal oko vrata
Mogla si ostati još malo praviti nam društvo. Nije ti valjda neugodno zbog mene?? – Zvončica će
Ma ne, nikako. Zbilja moram poći. Imam nekih važnih obaveza.
Sunčice, kada se opet vidimo?? – upita Tončica
Dolazim opet na ljeto, pa ćemo se više družiti. Ok?
Super. Veselim se tome. – reče Tončica poljubivši je u obraz na rastanku
Bok Zvončice. – reče Sunčica namignuvši joj
Bok. – uzvrati Zvončica
Vlak se probijao sporo kroz gustu talijansku zimsku noć. Taj isti vlak ni slutio nije da je noć kroz koju se probija rezervirana za ljubavnu tragediju. Štoviše, vlak je bio uvjeren da će to biti još jedno od bezbrojnih kotrljanja tračnicama na istoj dosadnoj ruti.
Matej i Filip sjedili su oko 23 sata u baru vlaka i ispijali po-tko-zna-koji džin-tonik.
Žene su im bile malo «pristojnije», te su se razišle svaka u svoju sobu ranije (oko 22h).
Tončica se probudila oko 23:15h vidjevši da muža još uvijek nema u sobi. Pretpostavila je da je još u baru. Krenula je potražiti ga jer nije željela da se previše druži sa, u zadnje vrijeme, neuravnoteženim Filipom.
Aaaaa, tu si štraco!!! – povikala je tako glasno da Mateju više nije trebala ruka kao oslonac za šankom
Odjednom mu se sve razbistrilo. Jasno je vidio titranje angine i sve te atome raspršenih vodenih čestica u njenim ustima dok se stvarao poklič za spremanje na spavanac.
Pobjegao je pred ženom. Kukavica. Snob. Probisvjet.
A možda mu je, na koncu konca, stalo do ljubavi te žene.
Filip nije dugo vremena bio sam za šankom. Društvo mu je pravio mladi bračni par koji se niotkuda pojavio. Imali su još pola sata fore prije zatvaranja bara.
Dozvolite da se predstavim. – Filip će
Ja…ja sam…Filip. – reče otpuhujući poput nekog tuljana
Drago mi je. Ja sam Ivan, a ovo je moja žena Sunčica. – Ivan će
Sami ste na putovanju?? – upita Sunčica Filipa
Ne, žena je tu sa mnom.
Oprostite što sam ovako diskretna, ali zanima me kako vam se žena zove ako nije tajna?? – Sunčica će
Nije tajna. Zove se Zvončica…ako vam to nešto znači…hehe…hik.
A u kojoj ste sobi odsjeli?? Možda ste nam susjed. – Ivan će
Soba 23b.
Sunčica je zamolila konobara da joj spravi dva votka-martinija. Zatim je uzela pića i oprostila se od muža.
Dragi, čekam te. Nemoj dugo. – rekla je zavodljivo
Nestala je u tmini odjeljaka tražeći sobu 23b. Kada ju je pronašla, ušla je lagano na prstima kako ne bi probudila Zvončicu. U piće koje je namjeravala ponuditi Zvončici ubacila je tabletu sumnjiva porijekla i roka trajanja. Zatim ju je probudila dotaknuvši joj rame nježno.
Isuse! – viknula je Zvončica preplašeno
Psssss, tiho. Oprosti što sam te ovako prepala. – Sunčica će
Hej, pa ja tebe poznam. Ti si ona prijateljica moje Tončice, jel tako?
Da, to sam ja. Sunčica.
Odakle ti Sunčice u ovome vlaku za Madonnu di Campiglio?? Tončici si na rastanku rekla da se vidite na ljeto, a ti si sada tu. Kako to?
Da. Ma ja i muž smo se predomislili u zadnji tren i odlučili iskoristiti još par dana odmora. A kada smo od Tončice saznali kako je to divno zimovalište, nismo htjeli propustiti taj užitak.
Nego, oprosti što sam te probudila. Muž je ostao u baru u društvu tvoga muža, a meni je bilo tako dosadno, pa sam navratila do tebe. Ako ti smetam slobodno reci. Odmah ću otići.
Ma ne, nikako. Ne smetaš. U stvari, baš mi je drago da si tu.
Stvarno??
Da. Baš mi godi žensko društvo.
Ok. Donijela sam ti i piće. Probaj. – reče Sunčica zagonetno smiješeći se
Zvončica je otpila par gutljaja što je bilo dovoljno da je ošamuti. Sunčica je preuzela inicijativu. Ostavila je pića sa strane. Zatim je lagano prislonila usne na Zvončicine. Zvončica se nije opirala. Samo se izvijala na krevetu dok su im se jezici ispreplitali. Sunčica joj je strgala košulju i agresivno skinula suknju dok se Zvončica ritala nesvjesna svog stanja.
Uživaš droljo, jel da?? – Sunčica je zvučala poput hijene
Znala sam da ćeš biti moja čim sam te ugledala.
Za to vrijeme Filip i Ivan još uvijek su bili u baru na čašici razgovora.
Eh da, žene. Moj Filipe. Nije lako sa njima, niti bez njih. Ova moja prava je drolja. Uhvatio sam je nedavno sa drugom ženom u krevetu.
I??
Šta i?
I, šta si poduzeo?
Ništa. Pridružio sam im se u krevetu, he he. Kada bolje razmislim, to je najbolja odluka koju sam u životu donio.
Slušaj Ivane…to ti je nekakav znak. Žena ti bježi drugim ženama. Možda i nije predviđeno da svoje mjesto pod suncem dijeliš sa ženama. – Filip će
Kako to misliš??
Filip je lagano naslonio svoju ruku na Ivanovu gledajući ga ravno u oči. A onda se odlučno nagnuo prihvativši ga desnicom iza vrata, te ga poljubio ravno u usta ne oklijevajući ni trenutka.
Ivan je svoju zgroženu facu pokušao izvući iz centra centrifugalne sile koja je bila muškog roda i pokušavala je iz njega izvući sav taj ponos koji se godinama gomilao.
Filip je uspješno izigravao mačo zavodnika sve do trenutka dok se Ivan nije dočepao njegovih jaja. E, tada su i čaše počele pucati od visokih tonova.
Filip je još neko vrijeme ostao ležati u bolovima dok je Ivan teturao u potrazi za svojom sobom. Na tom putu naišao je na sobu 23b. Jedino u toj sobi nije bila mrtva tišina. Čulo se jecanje dviju žena gladnih sexualnih užitaka. Ivan nije oklijevao. Pridružio im se.
Nakon petnaestak minuta Filip je došao sebi. Krenuo je ka svojoj sobi. Imao je i šta vidjeti.
Stajao je na vratima sablasnut. Zatim se vratio na hodnik. Tamo je stajao sam. U tmini.
Nakon par minuta meditacije izvukao je iz džepa kaputa pištolj 7,62mm srpske proizvodnje i krenuo u sobu. Pucao je Zvončici u glavu i u prsa.
Na vratima sobe sudario se sa Tončicom koja je u nevjerici trčala prema krevetu na kojem je ležalo beživotno tijelo. Tončica je uzalud kroz plač dozivala Zvončicu držeći joj glavu u naručju. Krv se slijevala niz Tončicina koljena, pa preko listova sve do papuča koje je dobila upravo od Zvončice za prošli rođendan.
Filip je odšetao do kraja hodnika u prazni WC i zaključao se. Sjeo je na školjku i pomolio se. Zatim je dohvatio konop iznad sebe i povukao vodu. Dok je voda tekla, stavio je cijev pištolja 7,62mm srpske proizvodnje u usta i povukao obarač.
POSVETA ROMANU POLANSKOM
Post je objavljen 23.12.2005. u 08:33 sati.