Još jedna duša uplovljava u (njoj) nepoznate vode... Što ju je nagnalo da to učini u pola 3 ujutro,ni ona ne zna. Pošto sam Riba, a ta gamad ima podugačku plejadu ličnosti,ujutro najvjerojatnije ni neću znati da sam započeo blog- kao što reče Al Pacino u Donnieu Brascu: "Ah, fuhgett about it!" Pretpostavljam da je vrijeme za neke nove stranice...
Hm,ponekad je zabavno razgovarati sa samim sobom, ali je većinom zamorno- ionako znam što ću reć- u mom rupičastom mozgu je ta rečenica preletjela pred circa 2 tisućinke sekunde-ali ipak imam neku čudnu potrebu čuti sebe kako je izgovaram.Narcisoizam? Nesigurnost? Ili neki drugi psihološki termin koji počinje na N? Rado bih odgovorio na to, kad bih imao snage i volje za to u ove sitne sate. Ostavit ću to za neke budnije dane...
Zasad, evo jedne pjesmice koju (nažalost) napisah. Još više žalim zbog tog što će je netko pročitat, ali da me briga, ne bih je ni stavljao. Možda će nekome pomoći da zaspi...
Gray scope
Close those weary eyes,
Bleak the blue horizon.
Dreams are but lies-
And a true liaison.
Body wrapped in sheets,
A candle flame waning
As dreams come as fleets
Of thought,sneering,saying:
Embrace us,young soul,
Through your gray scope!
We are an endless bowl
Of joy, of pain, of hope.
We grant your wishes,
And pave your fears-
We clean your dishes
With your life's tears.
Pure as you seem
We are to resist
Death's everwanting gleam-
You won't be kissed.
Just let us play
In your invisible plain
Before we go away,
Before it is in vain!
Bright Morning will come,
And take us astray-
So reap now the plum,
As dark turns to day.
Post je objavljen 23.12.2005. u 02:16 sati.