Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/miskoi

Marketing



Ubij bližnjeg svoga!

Užasavam se nastupajućih dana! Čitav se svijet pomamio, laže samog sebe, što i onako uvijek čini, ali u ove dane je laž tako vulgarno očita, da mi je mučno gledati njihova zadovoljno-iscerena lica, dok kupuju, kupuju, kupuju, naravno na kredu: nemaju love, ali kupuju nemilosrdno, a onda će čitavu iduću godinu kukati kako im je teško! I kako nisu zaslužili tako teško spajati kraj sa krajem!
Posebno mi je odvratno, kako kupovinu nazivaju "shopping"! Dok se svi od reda kunu u svoje hrvatstvo, pljuju po onome što bi jednom narodu trebalo biti najsvetije: njihovom vlastitim jeziku! Nitko više ne kaže jednostavno: " Idem u trgovinu nešto kupiti "! Tu je sasvim običnu rečenicu i lijepu i narodnu ( ne pučansku ) zamijenila rečenica: " Idem u shopping u Beč! ", jer više nije štos kupovati ovdje, u domovini, koju svi tako mnogo vole, a svojim ponašanjem tako zdušno pljuju po njoj! Kupujmo hrvatsko – malo sutra!
Svoj je glas digla i Crkva, u ove, za njih svete dane. Grmi protiv potrošačkog mentaliteta koje je u epidemijskim razmjerima okupiralo njihove vjernike, ali se i sama Crkva ponaša rastrošno! Posvuda gradi, a da bi gradila, uništava zelene površine! Zamislite apsurda: uništava božje djelo, da bi na nekada zelenoj površini, kojih imamo u gradovima tako očajno malo, sagradila još jednu crkvu u kojoj će osuđivati svaku i malo slobodniju misao! Jer, ako ima Boga i ako je On tvorac svega, onda su ta stabla Njegovo djelo, zar ne? Koja je On stvorio na radost i uživanje svih nas! Odakle Crkvi moralno pravo "popravljati" Božje djelo? I kako to, da nitko od vjernika nije na taj apsurd obratio pažnju? Zar im se ne dopada Priroda, Božje djelo, pa ga moraju popravljati? Na periferiji mog grada, seoski je župnik, naravno uz pomoć mladih, dok je on naređivao, posjekao šumu, borovu bogatu šumu, a na mjestima gdje su nekada ponosno rasla visoka i uspravna stabla, dao je postaviti ni više ni manje nego tri ogromna križa, koja su toliko visoka, da ih vidite sa nekoliko kilometara daljine. Bogu ugodno djelo? Sumnjam.
Znate koju sam nezamislivu glupost čuo od jednog velikog vjernika za vrijeme rata, dok smo nemilosrdno tamanili jedni druge, moleći boga da nam da što više snage za taj neljudski čin? Ne znate, naravno, ali evo je, citirane od riječi do riječi, kunem vam se životom: " U našoj Bibliji piše okreni i drugi obraz, a u njihovoj..." nastavak znate, siguran sam. E, sad, pazite: sjedimo nas trojica i pijemo, jedini sam ja ateist ( onda sam bio, danas ne znam što sam, nadam se da sam na dobrom putu da postanem čovjek ) dok su njih dvojica deklarirani katolici, koji naravno mrze sve ostale, i jedino ja, za njih prijezira vrijedan bezvjernik, shvaćam tu izrečenu glupost. Njima je to nepobitna činjenica! Na moju primjedbu, kako je Biblija jedna jedina, zajednička, i za "njih" i za "nas", gledaju me sa primjesom žaljenja i tračkom nadmoćnosti, jer sam toliko glup, pa ne mogu shvatiti misao izrečenog.
Tako i na visoko mjesto raspoređen i ustoličen poponja grmi protiv rastrošnosti, a kako se ponašaju oni sami, sluge Božje? Pogledajte njihove ceremonije: raskoš ih okružuje i postaje sam sebi svrhom, a sve navodno slaveći Boga! Dok beskućnici doslovno kopaju po kantama za smeće ( i ne samo beskućnici ) oni grade, grade i neprestano traže da im se da ovo da im se da ono. Postali su sami sebi svrhom! Postoje radi sebe, a ne radi Boga, još manje radi vjernika! Vjernici postoje zbog njih! Vjernici su tu da odvajaju od svojih usta i daju njima, koji imaju! Sjećate li se Superhika iz stripa "Alan Ford"? Superhikovu maksimu: "Otimam siromašnim da bih dao bogatima" doveli su do vrhunca efikasnosti! Pogledajte njihove automobile! Na voznom im parku može pozavidjeti svaki novopečeni bogataš!
Kad je jednom zgodom na zidu crkve u mom susjedstvu bila, pod okriljem noći, ispisana parola u smislu kako samo grabe, a ništa ne pružaju zauzvrat, osim jeftinih riječi, odmah su bili pozvani čistači i već do podne natpis je bio izbrisan! Vidio sam ih na djelu dok sam šetao psa! Ali sjećanje nisu mogli izbrisati! A veliko slovo U i kukasti križevi nikad nikome nisu zasmetali, pa neki već preko decenije, uljepšavaju pročelja zgrada! Zašto njih komunalni redari odmah ne brišu?
Sad svi propovijedaju mir, ljubav, a istog trena kad ovi dani sveopće raznježenosti prođu, nemilosrdno će napadati ne samo svoje protivnike, nego i svoje neistomišljenike, jer misliti drugačije od njih…pa to je bogohuljenje i mora se zatrti u samom začetku! A i opasno je! Za njih!
I zato, ubij bližnjeg svoga! Život će ti biti lakši! Jer oni su krivi što ne živiš dobro, nikada nisi ti sam kriv! Uvijek oni - drugi!

P.S. Sliku naslikao Carravagio : David pobjeđuje Golijata



Post je objavljen 23.12.2005. u 00:01 sati.