Pregled posta

Stari se trgovac vrtio i okretao, ali nije nikako mogao zaspati.
Bio je uzbuđen jer su mu taj dan poslovi odlično išli: kupovao je po deset, prodavao po dvadeset, novčić na novčić i zaradio je popriličnu svotu novaca. I kako nije mogao zaspati, ustane i odluči još jednom prebrojiti dnevnu zaradu. Dok je tako brojao, odjednom pomisli, kako su te kovanice koje je on sada imao, prošle kroz tko zna koliko ruku i kako je netko u njih uložio mnogo truda i muke. Ali, nažalost, te ruke i taj trud o kojem je mislio njemu nisu govorili ni predstavljali ništa.
Trgovac i dalje nije mogao spavati.
Izađe tako iz kuće i ugleda kako ljudi sa svih strana idu zajedno u jednom pravcu. Izgledalo je kao da su se svi dogovorili i spremaju se sudjelovati na istom slavlju.
Odjednom jedan se ruka ispruži prema njemu i začuje glas kako mu se obraća: "Brate,brate, zar ti ne ideš?"
Brat, on brat??? Zar su svi bili ludi?! On nema braće! On je trgovac! Za njega ne postoji nitko osim onih koji kupuju i prodaju.
Ali kopkalo ga je - kamo su krenuli svi ti ljudi. Kako je bio znatiželjan, krenuo je i on. Pridružio se skupini djece i staraca.
Brat! Oh, da, svakako, bilo bi lijepo imati mnogo braće. Ali njegovo tvrdo srce mu je šaptalo da on ne može biti njihov brat.
Koliko ih je samo puta prevario!
Kupovao je po deset, prodavao po dvadeset, krao je na težini dok je vagao robu, a kako se tek često žalio na svoje siromaštvo ne bi li se nekom sažalio i nešto prodao puno skuplje nego što je vrijedilo.
Koliko je samo puta špekulirao i nije obraćao pažnju na potrebe siromašnih.
I nikada se njegova ruka nije otvorila za darivanje i davanje, već samo za uzimanje.
Ne, on nije mogao biti brat ovim bijednicima koje je uvijek iskorištavao, varao i ponižavao.
Ipak svi su išli uza nj.
I tako je zajedno s tim, po njegovom mišljenju, bijednicima i siromasima došao pred betlehemsku štalicu.
Vidio je kako svi ulaze, ali nitko praznih ruku, čak su i najsiromašniji u rukama nosili neki darak.
A on nije nosio ništa, on koji je bio bogat!
Ušao je s otalima u štalicu; poklonio se i kleknuo uz druge ljude. Tada je sve shvatio.
"Gospodine", zavapi "ponio sam se loše, jako loše prema svojoj braći. Sada vidim da sam bio sebičan i bezosjećajan." I brizne u plač.
Nakon svega, naslonjen na stablo pred štalicom, trgovac je i dalje plakao, a njegovo se srce smekšalo i postao je bolji prema drugima.
I tako, sa prvim svjetlima zore, kad sunce krene u obilazak svijeta, njegove su suze zasjale između dvaju zelenih listova. Nastala je tako imela.