Bojim se pisat... Jer bi svašta mogla napisat... U glavi kaos, u sobi također :) Sretna sam, a tako tužna i sama...
Provela sam predivan dan s Novim. Daleko od svih, tamo negdje preko granice gdje nas nitko ne zna, ne pozna, ne zna tko smo mi... Samo on i ja... Moj dan iz snova. Bio je tako nježan, dobar, pažljiv, sve prema meni. Predivan muškarac. A s druge strane toliko gad prema onoj koja ga voli i čeka doma s toplom večerom. Ponekad se zamislim i sretna sam jer nisam na njezinom mjestu. Ostavit će ja, tako mi je rekao. Ja mu ne vjerujem. Iskreno, nije me ni briga. Nisam mu još rekla da sam ostavila M.-a. Natuknula sam nešto da bi htjela i mogla ga ostavit i Novi je to sasvim normalno podnio. Rekao je da bi mu bilo drago da to učinim, ali neka ipak učinim kako ja želim.
Danas me zvao M. Kao da ima neke cd-e za mene i ta neka spika. Bilo mi je drago što ga čujem, sva sam se raznježnila. Čak me i nasmijao. Smijala sam se onako od srca. Pitao je da li bi mogli popit kavu slijedeći tjedan. "Javit ću ti se", bilo je najbolje što sam mogla smislit u tom trenutku. Čula sam glas koji me je kužio, koji je znao sve o meni, glas koji sam voljela. Poželjela sam da češće čujem taj glas. Poželjela sam da ga još uvijek volim. Ali ne znam, nema onih leptirića, onog sklada i harmonije više između nas. I to sam poželjala, da sve bude kao prije, kao nekada. Bojim se otić s njim na kavu, ne želim mu dati nikakav znak, još manje lažnu nadu u nas.
Danas sam prvi put u tjedan dana što smo prekinuli požalila u svoju odluku. Ali to je ono što sam tražila. Samo moja odluka, pa kakva god da je, moja je. Nema povratka, znam. Više nije ni važno...
Novi me zove stalno, budi ujutro, pijemo kave, razgovaramo o svemu pomalo. Korak po korak idemo... kamo? Nigdje, to je ono najžalosnije. Sigurna sam u njega, znam da ovo nije samo prolazna avantura, i da ja nisam samo ljubavnica. Ne volim ga u trenutku kad mu zvoni mobitel i kad ga zove ona, ne volim kad mi pogled padne na njegovu vericu, ne volim kad se vraćamo jer se on vraća njoj. Do jedne granice sam se prepustila i ne pitam se kamo sve to ide i kako će završit, ali ipak s druge strane ne mogu da ne razmišljam o nama.
Ovih dana uživam u kavama s prijateljicama, rješavam neke seminare na faksu, obavljam šopinge za najdraže. I veselim se svemu tome. Kad zastanem i počnem razmišljat o svemu sjetim se da sam jaka i da mogu sve to...
Svira: Bridget Jones 2 - Soundtrack
Post je objavljen 22.12.2005. u 16:45 sati.