Za ovaj Božić - hrpa planova. Do sad smo svake godine ja i najdraže moje išli nekamo - sa prijateljima par dana na snijeg, kod moje mame, negdje sami..
Ali ove godine je pala odluka da ostajemo doma, ali i ne samo to, nego smo pozvali moje sestru i njenog muža na dva-tri dana kod nas. Dakle, kad sam bavila klasičan dio priprema, znači ukrasila stan, pokupovala i zamotala poklone, počistila!! (jer ja čistim samo kad nam u kuću dolaze gosti ili majstori:); sad još moram smisliti i pripremiti jelovnik, koji će, naravno odgovarati svima, a meni opet ostaviti dovoljno vremena za uživanje...
Komplikacija?!
Žešća!!
Volim kuhati i peći kolače, ništa mi nije problem. Ali ne dolazi u obzir da mi je kuća puna ljudi koji se opijaju i zabavljaju, a ja visim pored šporeta kao Vilma iz Kremenka!!
Dragi je naglasio da je njemu baš svejedno šta se jede, da što se njega tiče, uopće ne moram kuhati; ali prefrigan kakav već je, dobro zna da sad kad nam moji dolaze u posjetu NEMA TEORIJE da ne smislim nekakav kulinarski podvig koji će sažeti sav moj opus najboljih jela.
A kako znam da zna?!
Jer već tri dana jede jabuke, zahtjeva lagani ručak od povrća (što mu inače ne prolazi ni pod prilog) i sprema želudac na zahtjevnije izazove!
I ja sad, frustrirana, znam da sam navučena na tanak led,i šta god učinim neću biti zadovoljna ishodom.
Od kolača sam se odlučila za čokoladnu tortu, recept je već isproban i svaki put izaziva ovacije, dakle igramo na sigurno.
Sutra radim 6 kila francuske salate (ne, ne pretjerujem, nekako sam uspjela obećati budućoj svekrvi da ću raditi i za nju?! Stvarno ne znam kad, moram bolje paziti šta ona priča - ja samo klimam glavom i onda se uvalim kao sad...), i paštetu od tune (inačica bakalaru na bijelo, ali moj šogor je kontinentalac i bakalar mu smrdi... kao i hobotnica koju smo u subotu trebali imati za ručak...i ježi se dagnji na buzaru ili bilo kako, tako da su i one ispale iz igre..)
I tu sam zapela. Samo mi je božićni ručak osiguran, dali smo speći janje (boli me srce kad kažem janje, zato ću nadalje pisati ovca...)
A ta "ovca" je premala da na njoj živimo iduća tri dana, dakle morati ću visiti u kuhinji kako god okreneš.
I sad panično listam kuharice i njuškam internetom u potrazi za korisnim savjetima, tipa "kako impresionirati goste bez puno truda".
I da ne zaboravim, iako ću idućih dana pronjuškati blogom tu i tamo, ne vjerujem da ću imati dosta vremena napisati bilo šta, tako da vam svima od srca želim sretan Božić, i puno sreće, i još mnogo, mnogo postova.
Post je objavljen 22.12.2005. u 14:45 sati.