impresije nakon što sam u dva dana pročitao roman od 500 stranica i nakon što mi oči imaju žablje karakteristike
James Ellroy. Kakav je to jeben pisac. Pisac najjebeniji od pisaca. Pisac koji bi vam od običnog prdenja u kapelici napravio vrhunski triler u kojem biste vi postali alkoholičar, oni iza vas bi bili pobijeni, a kapelan bi bio korumpirani svećenik s vezama u komunalnoj mafiji koji prči gradonačelnikovu ženu.
Ako ne vjerujete, pročitajte njegov «L.A. kvartet» i onda će vam se Agatha Christie činiti poput bakice koja pokraj peči svojim unucima čita Crvenkapu dok joj Arthur Conan Doyle turpijom riba tvrdu kožu na peti. Možda bi Raymond Chandler mogao tu i tamo parirati, ali definitivno gubi.
L.A. kvartet niz je od četiri romana (Crna Dalija, Veliko ništavilo, L.A. povjerljivo, Bijeli jazz) koji se svojim neobično nasilnim scenama, eksplicitnim izrazima i vrlo mračnim porocima svrstava u sam vrh «noir» produkcije.
U svakoj knjizi kvarteta James uzima jedan stvarni neriješeni događaj iz policijskih analnih, ovaj, anala Los Angelesa iz prve polovice 20. stoljeća, i onda od njega napravi takav triler-dramu-horor da vam treba boca kisika pokraj kreveta zbog čestog ostajanja bez zraka, ili barem ekstraturbohigh resolution dobra pička koja će vam na kratko zaokupiti misli.
Mislim, nije bez veze L.A. Confidential dobio… koliko ono Oskara, nemam pojma, nije bitno. Film je genijalan. A zakaj? Zato jer je knjiga genijalna x genijalna.
A da si kupite L.A. kvartet?
Nije uopće skup. L.A. povjerljivo i Veliko ništavilo koštaju po 89 kuna, a Crna Dalija samo tridesetak. U Algoritmu, ne u De emu.
Bijeli jazz će u Hrvatskoj biti izdan uskoro tak da to čekam više nego neplaniranu bebu dok ti pička studira, a ti ideš u srednju školu.
Post je objavljen 22.12.2005. u 12:41 sati.