Prvi zimski vedar i prohladan dan. Steglo u prvim večernjim satima. Put od kolodvora do trga prolazim laganom šetnjom. Ruku prekriženih odostrag, glave polupognute, nosim čitav svijet lagano ustalasanih misli. Prolazim Zrinjevac uz redovne misli, na tome mjestu, o tatekovim karabitkama i krpenim loptama. Tišinom prošlih vremena lagano me propušta moj grad svom središtu. Kolike radosti i kolike suze natopiše vremena na kojima sada sjećanjima, kao u nekoj izmaglici, s poštovanjem osjećam.
Stigao sam do Velebita, a stanje o kojem kratko zborih nestaje u skrovitim mjestima da stvarnost svijeta sadašnjega preuzme mjesto u svijesti mojoj. Svilac i Nikola Primetica već igraju svoju partiju. Tu je i Tomi. Čita novine i usput se prepustio isčekivanje prvodošloga za partiju. Bio sam to ja. Sve je bilo jasno; nas dvojica smo na redu. Stavlja se osam prednosnih kamenčića. Puno je to dati Tomiju. Obično se nekako izvučem, ali nije to uvijek. Igramo tako partiju, a ja nikako izjednačiti nakon velike njegove početne prednosti. Igram s propustima, jer ne mogu sve ostavljati sigurnim. Da tako radim imao bi puno manje prostora. I tako on u jedno m trenu stane u čudu. 'Pa, jel ja to dobro vidim?'. Meni sve jasno i čudim se što se on čudi. Vidi da mi može zrušiti veliku grupu kamenova i ne vjeruje. 'Što si stao Tomi? Radi što treba.'. Čudi se i ruši me. Čudim se sada ja. Pa Tomi od mene stvorio u svojim mislima čudo, a ja sam samo nešto snalažljiviji čovjek među tim kamenčićima. U tome svijetu stvorih puno obrambenih načina slaganja i naučenim trikovima uvjerio mnoge da sam vamn dometa njihovih namjera. Vidio si Tomi šupljinu kod mene. Ima ih još puno. Deri samo! Tako ću ja morati biti još pažljiviji i jači. Tako to ide u gou. Zrušio mi je još jednu grupu i ja sam se predao. Oderao me! Sada je on na drugom mjestu. Izgleda da mu je dobro došla pauza.
Nikola Primetica je na drugoj ploči rasturio Svilca. To je njegovo prvo napredovanje na listi i to odmah na visoko četvrto mjesto.
Došao je Damir Kovačević i sjeda kontra Nikole. Igraju sa šest prednosnih kamenčića. Nikola u još radosnom stanju pobjedom protiv Svilca ne uspijeva skupiti snage na novom planu i gubi za 40,5 poena od Damira.
Stiže i Mato Taušan i sada njemu ostaje slobodan još samo Svilac. Igra s njime dobivanjem devet prednosti. Bilo je borbe, ali Svilac uspijeva sačuvati sedmo mjesto.
Krenulo danas s dolaženjima nekih dugoneprisutnih. Stiže Nikola Srkoč. Doveo je i prijatelja kojem je ovo prvi susret s goom. Sjedaju Nikola contra Nikola. Sjećam se H.C. Andersena i 'Velikog i malog Nikole'. Češće dolazeći Primetica je održao pravu lekciju imenjaku konačnom razlikom od 126,5 poena. Nako te partije Srkoč kreće na objašnjavanje igre prijatelju.
Završetkom partije Svilca i Mate njih se dvojica raspoređuju na završene Tomija i Mladena. Tomi uzima Matu i sređuje ga tako da se Mati ne ostade do da se preda.
Svilac sjeda contra Mladena. E, muke po Mladenu! Ne ide i ne ide. Mladen muku muči što sa Svilcem, al još više sam sa sobom. Nekako se gluposti samo po sebi javljahu. Krene to povremeno svakoga. Svilac, kao da mu neki unutarnji glas govori, pomalo rastupa Mladenove postrojbe. I osta već uništenom da se nada nekom čudu. Kada Svilac igra uvijek su čuda moguća. I eto, nastade ko i krene ko-borba. I ostade Mladen bez ko-prijetnji, a Svilac prijeti zrušiti veću Mladenovu grupu na novi ko. Sve to njemu ne izgleda kao problem, jer Mladen više nema ko-prijetnje. Sve bi top bilo za njega dobro da mu grupa kojom misli oboriti napadnutu Mladenovu nije na atariju. To ne vidješe ni okupljeno gledatelji. I izgubi Svilac premočno dobivenu partiju na ko kada mu protivnik ostade bez ko-prijetnji. A jest on čudotvorac. Mladene, srečkoviću (to ja sam sebi).
Srkoč i Taušan odlučiše baciti jednu za listui prije odlaska. Pokušavaju da bar jedan ne ode sa svim izgubljenim partijama. Mato je bio neumoljiv i isprašio je Nikolu za 120,5 poena razlike. 'Nikola, dolazi ti češće, pa neće moći Mato samo tako!'.
I za kraj novodošli Zvonko pristaje na partiju s Mladenom za treće mjesto. Bio je to kao revanš za subotnji Mladenov poraz u V.Gorici. Zvonko se trudio lijepo postavljati kamenčiće. Nastojao je staviti na sve zvijezde i uspio. Nakon toga je nastojao lijepim laganim pokretima ruke stavljati kamenčiće na ploču i uspijevao. Mladen je sve to gledao s poštovanjem i osvajao poene. To mu je Zvonac ostavio. Svakom ponešto od ljepota ove igre. Zvonac se opredjelio na ono što ne donosi u natjecateljskom smislu pobjedu, ali je uspijevao u obnome što je naumio. Partija je tako pripala Mladenu za čak 71,5 poen razlike.
I bilo je to to ove srijede u Velebitu što je tiče slaganja crnih i bijelih kamenčića.
Pogledajmo sada rezultate