Godina je na izmaku. I fala joj na tome. Bila je svakakva i nikakva. Do danas bih pomislio da je i bila nešto, a zapravo je bila ordinarna, ma ko i svaka druga. Lijevo-desno, gore-dolje. Malo si haj, malo si daun. Počela je u cugi i prahu, s nekim pejl facama a vjerojatno će tako i završit. Onako nategnuto. Nije to to, jebiga. Nije bilo onak kak sam ja to zamišljao. Sve je ostalo na nedorečenosti. Taman kreneš, kad ono ležeći policajac. Bam tras. stani-kreni-stani. I tako svaki dan. Brate mili kak je to frustrirajuće. Promijenit se nemre. Ni godina, ni ja a bogami ni...
No, obzirom da je posebno ozračje PAMTIMO : desetak somova kilometara
popratne aktivnosti
nekoliko cjelovečernjih zajebancija
doručak šampiona
najhladniji vjetar u najhladnijoj ulici na svijetu
jednu kišnu večer u ožujku
trajnožareće o. i sotonski o.
NE PAMTIMO : jednu kišnu večer u ožujku
jednu kišnu večer u travnju
442 km odavde i strašnu spoznaju
svaki dan na poslu
10 (najmanje) posto nečeg
trajnožareće o. i sotonski o.
HVALA LIJEPA, TO BI BILO SVE ZA VEČERAS. ZBOGOM.
h.h.
Post je objavljen 22.12.2005. u 00:28 sati.