Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jacaandburaz

Marketing

JA VRIŠTIM AAAAAAAAAAAA

Da napravila sam to, u ponedjeljak... nisam imala vremena da vam prije javim pa vam javljam sad, da nakon dugo vremena napokon sam to napravila...sad sam sretna...
Image Hosted by ImageShack.us
a sad odgoviri na pitanja koja mi svi postavljaju:
-ne nije bolilo
-ne ne boli me
-neću vam pokazat kak izgleda...
naravno moj penzić je i ovaj puta prisustvovo ovom svećanom događaju, kao i buraz... zapravo cijela postava je bila ista samo se lokacija bila promjenila...
inače da se malo preseravam, ova je slika slikana brijem ni minutu nakon famoznog bušenja i to sa mog novog mobitela, kaj nema jebenu sliku, sad se opet mogu kurčit...
no zaboravimo na trenutak na ove gluposti... koji je to kurac u zadnje vrijeme stalno moram neš pješačit, pa jebote jučer me stari uputio na krivi bus, završih u pički materini, i kaj mi preostaje... pehe natrak, pa jebem mu mater kaj ja baš sigdje moram pehe, pa sad sam bar u kondiciji...
u uuu uuuuuu uuuuuuuu imam prvi potpis u indeksu kaj se coooool, i to ni više ni manje iz tjelesnog, to nam je inče najteži predmet na faksu, i ekipa zbog njega masovno odustaje, al ne i ja... hahahahaha al zato ne prođoh najlakši kolokvij od svih statistika...
uuuuuuuuu da denes nam starci imaju godišnjicu braka, jebate već 20, to znači samo jedno... stari se... uskoro ču i ja tolko, ne mogu se zamislit s 20, dva desetljeća iza mene, pa ja sam još dijete... ah kud ide ovaj svijet, još će mi bit dozvoljeeno da u cijelom svijetu pijem pa di će mi bit granice...
e sad fakat odlutah, još kad se uzme u obzir da do nove ne smijem cugat...
ma ni mi teško, samo ironija... penziču na božić rođendan i svi če cugat osim mene, a ja nemam vozačku i zajeb, osuđeni na smrzavanje... dobro da još ni ne znamo ni di idemo... al će bit jebeno, jerbo (samo za tebe mrvice)di sam je tu je i zabava...
opet ja skrenuh s teme... me spava mi se, umorna sam, sretna sam jerbo mi je danas bilo zadnje predavanj u ovoj godini pa sam još pod dojmom sreće zbog toga i tuge jerbo se sad neću ovajat od jebenih knjiga...
kak su ovi srednjoškolci smješni, pa i ja mislim mi svi smo bili smješni tad, sam tog nismo bili svjesni... kak sam se danas nasmijala, ahhhh jel vas kad zna kad uhvatit smijalica... fakat se nekad osječam ko neki idiot... to je jedan od razlog zaš mi je bolje da sam s nekim makar taj neko stoji sam kraj tebe... jerbo kad te uhvati smijalica bar ne izgledaš ko zadnji luđak, već si ljudi misle da se jel smiješ nečem što je taj neko reko il napravio...
inače danas sam sa starcima bila na svečanom ručku, u taljanskom restoranu, buraz nije bio jerbo je pizda otišla u koprivnicu...
inače hrana je fakat bila dobra, bilo mi je bolje nek kaj sam očekivala, ono hrana, restoran, sve je uglavnom bilo više od mojih očekivanja... fakat se stari bio neš raspištoljio, pa smo uzeli cijeli meni, uglavnom preporučam, brijem da se restoran zove rosini, inače, ak baš nemate neš para to i nije restoran za vas, cjelokupni ručak nas je doš neš sitno preko 400kn, što je ultra turbo jeftino naspram japanskog di te samo glavno jelo tolko dođe... jest da se ukusi razlikuju, al fakat morate imate poseban ukus za japanska jela.. ni moj stari koji može pojest sve nije brijem ni pol pojeo u japanskom... inače sviđa mi se kod taljanskog, kaj je mirna i ugodna atmosfera, dozvoljemo je pušenje, kao i kod japanskog, al u japanskom je sve užurbano...
ako ovakvi izlet ipak nisu za vas odite u meksički restoran, on je najjeftiniji, dobiš gro klope... ljute... dobro nije baš sve neš začinjeto, al je fino i ono najvažnije jeftino, jeftinije...
nekak mi se čini da je ovo dug post... al dugo nisam niš napisala, pa da vas ufuram u priču... ne nije zato jednostavno mi se tipka po tipkovnici, a vi ionak to nemorate čitat....
viđamo se ljudi... pozdrav
sad sam skužila da sam zapravo nedavno napisal bila post, uf kako mi se činilo da je bilo prošlo puno duže, ah... brijem da zato kaj skoro uopće u periodu između ova dva posta nisam bila na internetu, a to je muka, i čini se ko da je bila cijela vječnost...
fuj koje glupoti ja pišem, sad se sramim i gledam u pod... il možda ne...

joj joj... napokon sam imala prezentaciju iz poduzetništva, bala sem tak cooool, najbolja prezentacija po mojoj presudi....

PS: postoji mogučnost da sam nekima izdiktirala krivi broj, pa ljudovi vama kojima sama ja rekla pogledajte broj... prve tri znamenke bi trebale biti 904... sorry ljudofi ak sam vam krivo rekla, al previše jebenih brojeva pokušavam zapamtit...

Post je objavljen 21.12.2005. u 23:26 sati.