Još uvijek te vidim. Iskačeš iz mojih snova.
Fragmenti tebe. Plavo, plavo, plavo izvire iz
tvojih očiju. I sve nikad izgovoreno, strah,
očaj i nadanje. Ti sa crno-bijelih fotki iz
djetinjstva. Usta iz kojih dolazi najglasnija
tišina koju sam ikad čula. Grlim te u svojim
mislima i samo jedan dodir, komadić kože
spaja me s tobom, vraća mi tvoj miris, osmjeh
i ludilo i volim te zauvijek iako te nema više.
toliko od mojih postova i mene za ovu godinu
gospodnju. ne, nije nitko preminuo, ovo je posvećeno
jednoj prijateljici prošlosti. a sad odoh na zasluženi
godišnji, a vi se lijepo imajte, jedite, pijte i množite se!
ja ću se demodirano baciti na preslušavanje božićnih
sentiša by elvis, zaslađivanje života kolačima, izležavanjem,
kićenjem bora, iako je to čujem passe i sentimentalno, ali
wtf, ja ću nadam se uživati i možda povremeno baciti pogled
na vas djeco, tek toliko da vidim jel ste dobri.
Post je objavljen 21.12.2005. u 21:09 sati.