Ako vam glazba nije toliko važna u životu,ne trudite se čitati ovaj post…
Hi-Fi (vjerovatno ste čuli za ovaj naslov),knjiga koja je poboljšala moje ovogodišnje ljetovanje…i…promjenila me?!
Ne znam,bezveze mi je zapela za oko,možda zbog tajanstvenog naslova,preobične naslovnice…Ugl.počela sam ju čitati i zaljubila sam se u nju već nakon nekoliko stranica.Ne zbog izraženosti «muške psihe» već zbog nečeg sasvim drugog – glazbe…
Gl.lik,Rob,svaki svoj osjećaj,anegdotu,uspomenu veže uz pjesmu,album,razdoblja u povijesti glazbe ili odanost nekom izvođaču.Odmah sam ga «prepoznala».
Početak (donekle) knjige (a i filma) počinje rečenicama koje još uvijek pamtim:
«Što je prvo nastalo,glazba ili patnja ? Ljudi se brini zbog toga što djeca gledaju nasilne filmove,što će pasti pod utjcaj kulture nasilja.Nitko se ne brine što djeca slušaju na tisuće pjesama o slomljenim srcima,boli,odbacivanju,patnji i gubitku.jesam li slušao pop glazbu jer sam bio nesretan?!ili sam bio nesretan jer sam slušao pop glazbu?!»
Jesam li već rekla da sam u Robu prepoznala,sebe?!
Samim pogledom na cd Peral jama-Binaural sjetim se «I'm the ocean» i nezaboravnog ovogodišnjeg ljetovanja…a da ne spominjem «Universal mind» Doorsovaca i neke lijepe trenutke…;)
Ma ne,nisu pjesme te koje me podsjećaju na ljude i situacije,nego su od svih ljudi i situacija koje su mi nekad bar nešto značile-ostale su samo pjesme…
Rob s frendovima iz dućana često raspravlja o omiljenim pjesmama,albumima,koje ljude zbog njihovog glazbenog izbora treba poštivati,a koje prezirati…»Ne znam bih li se mogao družiti s osobom čijih 10 najomiljenijih albuma ne bi htjelo razgovarati s mojih 10,da se u kojem slučaju nađu na istom tulumu.» (zanimljiva usporedba)
Sigurna sam da vas je mnogo zakolutalo očima (kao što i moja frendica često radi zbog mojih glazbenih kritika,jednostavno me ne razumije…):»Ajme,strašne li površnosti!Nikad ne bih sudio/sudila čovjeka po glazbenom ukusu!» Na 1.pogled takvo je zgražanje opravdano jer ljude doista ne bismo trebali suditi po glazbenom ukusu.Stvarno?!Nikada po glazbi koju netko voli niste pretpostavili u kakvom se društvu kreće,kamo izlazi,koje ga ideje pokreću,vesele,rastužuju?!Npr.zamislite dugo prijateljstvo,vezu,BRAK između fanatičnog obožavatelja npr.Luke Nižetića i fanatičnog obožavatelja Marleya?!Imat će različite kriterije,tražit će zabavu na različit način,na različitim mjestima,doći će do problema , koliko god vam stihovi «No woman no cry» i «Proljeće» na prvu loptu zvučali slično…Ljudi se prema glazbenim izborima najčešće razdvajaju u dobi (od puberteta do nekih dvadesetih) u kojoj sam djelomice ja sada. šminkeri-pankeri-darkeri-hašomani … I svaka ta grupa vlada svojim područjem,svojim osobinama…
Trebala bih ljude cijeniti po njihovoj sposobnosti,moralnim vrijednostima,zabavnim osobinama (pod ovo svrstavam pretežito humor) ali ipak mi srce zaigra u pravom bubnjarskom ritmu kad netko prepozna da citiram stih Coldplaya (navela sam ih jer u zadnje vrijeme pretežito citiram njihove stihove),kaže da voli «Not to touch the earth» ali da mu ni metalci nisu mrski…Ili kad obožava odvrnuti zvučnike na Pistolse…
Pronađem li u nečijoj CD-kolekciji Ramonesovu antology-u,vjerovatno ću se momentalno poželjeti udati jer ću se uvjeriti da sam pronašla srodnu dušu (da ne bi bilo,ovu sam legendarnu rečenicu pročitala negdje…) .
Priznajem,Rob (još uvijek gl.lik) i njegovi frendovi pretjeruju kada kažu da nije važno kakav je čovjek,nego je jedino važno kakvu mjuzu voli.Mislim,to nije jedino važno…No,je li to baš potpuno suprotno od istine?!
Nietzsche je rekao «Umjetnost imamo da ne bismo umrli od istine».Glazba je,najemotivnija umjetnost jer nas zvučnim valovima od kojih vibriraju bubnjići-jedina doslovno dodiruje (također pokupljeno iz knjige,već sam pisala o toj misli…)!
Obožavatelji Nižetića i Marleya nisu na isti način proveli mladost,niti će na isti način provesti ostatak života.Velika je to razlika.No da razlike nisu važne ne bi nam trebala knjiga poput Hi-Fi –a da opiše kako se osjeća određena skupina ljudi.Svi bismo bili isti i zbog toga bi znali mišljena i osjećaje drugih.Ne bi nam trebala ni muzika.
Biste li rado živjeli u takvom svijetu?!
Btw,prekinula sam s Denyem (zaboravih rec) jer veza na daljinu fakat više nema smisla (iako dolazi tu redovito)…opet slobodna…yeah…
E,da…bila sam na Parni valjku i bilo je PREJEBENOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!!!Sad jedva govorim al nema veze…e ludnica…nisam se dugo ovak zabavila… Dunja,grizi se…:) (a onaj komentar s mojom simpatijom iz 5.raz.ne bi komentirala...pa vi niste normalne!)
Post je objavljen 21.12.2005. u 13:17 sati.