Šenoa je bio sin Nijemca i Mađarice (odnosno: ponijemčenog Čeha i mađarizirane Slovakinje), koji su došli u Zagreb samo koju godinu ranije prije njegova rođenja, tu se upoznali i udomili. Njihov sin mogao je biti što god je htio – Nijemac, Čeh, Slovak ili Mađar. Odlučio je biti Hrvat, i kad je to izabrao, bio je to svim svojim umnim i emotivnim bićem. Dokazavši da nam domovina nije uvijek zadana, da ona može biti i stvar našeg izbora, Šenoa je otkrito mogućnost humane motivacije svoga/svakog izbora. Umjesto jačemu, sretnijem narodu, svom na/rodu, pristupa slabijem, svrstava se u njegove redove jer ne želi biti ni tlačitelj, niti zainteresirani promatrač, primajući na sebe teret i patnju zemlje u kojoj je rođen i naroda (G. mn., m.r.) koji je nastanjuje.
***
Krećete na put iz Lisabona do Moskve vlakom „Deer Valey Express“, koji traje tjedan dana. Putujete u spavaćim kolima. Vaš kupe trebate dijeliti s još tri osobe. S kojima biste od navedenih putnika najrađe dijelili kupe? S kojima ne biste putovali?
Rom (ciganski nomad) iz Mađarske upravo pušten iz zatvora.
Talijanski Dj koji izgleda bogato.
Danilo Kogović, pripadnik HVO-a, valjda Srbin, trenutno bez papira u RH
Rumunjka srednjih godina, bez vize, s jednogodišnjim djetetom u naručju.
Rodijak Jujela, direktor tvornice meda iz Imotskog.
Švedski sinkhead vidljivo alkoholiziran.
Snaša iz Sapci što je naučila španjolski gledajući tv-sapunice.
Poljska prostitutka iz Berlina.
Razbijač iz Belfasat koji očigledno ide na nogometnu utakmicu.
Pakračnin na radnom mjestu konobara u novosadskom hotelu Vojvodina.
Bošnjački izbjeglica koji živi u Njemačkoj, na povratku kući iz Poreča.
Baskijski nacionalist na službenom putovanju.
Mladi umjetnik, HIV pozitivan.
Nabildana i feministički nastrojena Nizozemka.
Njemački rapper s alternativnim načinom života.
Postdiplomant prava u Beču, sa stalnim prebivalištem u Bihaću
Odaberite tri osobe s kojima biste najradije putovali i tri s kojima biste najmanje željeli putovati. Obrazloži (si) razloge svog izbora.
***
S nacionalnim herojima je kao i s pjesnicima. Iz dva razloga. Prvi razlog: vrijeme pokaže jesu li podobni ili pravi. Drugi razlog: ni pjesma ni heroj ne vrijede ako je/ga izvan njezine/njegove kulture i naroda ne priznaju. Vrijednosti su vrijednosti jedino ako su univerzalne.
***
Gdje je oni Drugi, neugroženi, nepotrebeti, tvojom sudbinom povrijeđeni pa zbog toga dižu glas? Gdje su Susjedi koji onemoćalima u opusta, zimska jutra donose kruh? Ima li Braće, ne po krvi, nego po sućutnu stavu, koja prevode preko ulice? Ili Takvih koji ti neće dopustiti da se u borbi za istinu, stav, pravdu boriš Sam, nego će te Oni braniti, a da se pritom ne bore za Sebe. Jer bogovi, gradovi, ulične zebre, nazivi ulica i škola su Njihovi.
Gdje su oni koji se brinu za tuđi uspravan dostojanstveni hod?
***
Male su nam, ružne su nam zastave.
Pod njima ne stoje oni koje purpur crvenog cvijeća što se žuti neodoljivo podsjeća na zeleno sivilo ljubičastog.
Post je objavljen 21.12.2005. u 11:27 sati.