Predbožični tjedan je ujedno i predpraznični. Već slijedeći tjedan će biti školski zimski praznici. Nama, koji vodimo go-sekcije po školama, je to vrijeme kada iste neće raditi. Na sekcijama pozivamo učenike na subotnja druženja u Centru.
Po dolasku u školu vidim da je učionica 3.a razreda, u kojoj smo svaki drugi tjedan, prazna. Ulazim i počinje raspremanje za rad. Tu su i dvije djevojčice kojih se po izgledu sjećam. Pitam ih da li će ostati na gou, a one meni potvrdno. Velim jednoj od njih: 'Ti si bila na početku školske godine, ali neznam kako se zoveš.' Bila je to Mirema. Napominje mi da je skoro sve zaboravila i da bi htjela prvo samnom malo igrati, da se prisjeti. Pristajem. Gledam ovu drugu. Nije je bilo ove školske godine na gou, ali mi se čini jako poznatom. Tamo negdje je nalazim, u ono vrijeme prije oko dvije godine. 'Igrala si već, jelda?', pitam je, a ona onako uz osmjeh, kao da ja nešto ne kužim: 'Da.' Prihvatim to i ne kopam dalje. Valjda ću se prisjetiti ili skužiti.
Pripremam upise u turnirsku tablicu za danas i dolazim do nje. Ona onako: 'Jelena Štimac', a ja ko iz topa: 'Isuse, Jele, što si narasla. Pa nisam te prepoznao.' Dolazila je ona redovno na go sa starijom sekom prije dvije godine. Vidjeli smo tada Zvonac i ja da je bila talentirana, ali nekako sve to ode svojim putevima. Evo je s prijateljicom danas ovdje.
Stjepan mi onako u povjerenju veli da skoro nije smio ići na go. Kaže: 'Čitali su mi doma ono na internetu kaj smo Lovro i ja delali.' Veli da bu danas dobar. Sad si ja mislim: 'Bože moj, zamalo da ne izgubimo najboljeg igrača.' No, nije problem, jer roditelji su to super izveli. Treba Štefeku reči da se ne naterava. A kad se svega setim, je on stalno bil izazvan. Konačno su to djeca puna energije i nije im lako tolike sate provoditi u školi na nekim aktivnostima gdje trebaju biti mirni. Njima je to za puknuti, a neki malo i popucaju. Razmem ja to i bila bi stvarno šteta, da netko zbog toga mora prekinuti s goom. Ja to sve napišem u blog, pa nek se vidi. Sve je to ipak lijepo. Čak bi bilo lijepo, da se i poneki roditelji pridruže igrom. Igramo se i Zvonac i ja, a odrasli smo.
Pogledajmo što se sve zbivalo kroz turnirsku tablicu. Igralo se go na 13x13 i atari go na 9x9. Go su igrali međusobno 5. interne i jači, a ostali slabiji sve atari-go prema kategorijama.