Pozdrav svima,
Svi znamo što je "Chicago", zar ne? Ne mislim pritom niti na grad, niti na SAD, nego baš na predstavu, odnosno mjuzikl koji trenutačno igra u našem zagrebačkom kazalištu Komedija. Ja sam, zajedno s Lukom, jučer to bio gledao i još uvijek sam pod nekakvim laganim dojmom.
Naime, kada smo išli u školu, mama nam je poslala poruku hoćemo li ići s njom u kazalište (a već stvarno jako dugo nismo) i rekla je kako ima ulaznice za "Chicago". To nas je na neki način i razveselilo, (a) jer smo jučer također pisali i kemiju, i to neki ispit iz kojeg se dobivaju dvije ocjene (ne moram niti napominjati kako nisam sve niti stigao, te se nadam kako ću najmanje dobiti 5 i 3, ili 4 i 4 da mogu imati 5 na kraju polugodišta) i (b) zato što nikada nismo gledali mjuzikl. I tako smo pristali...
Odmah poslije ispita, pitali smo profesora iz biologije možemo li ići, na što je on rekao ukoliko imamo čistu situaciju s ocjenama, možemo ići. A kako mi zapravo imamo savršeno jasnu sliku ocjena iz biologije, otišli smo bez pol frke i došli ispred kazališta Komedija, koje se nalazi na Gornjem gradu, odnosno na Kaptolu, nedaleko od Zagrebačke katedrale. Uskoro se pojavila i mama. Torbe i jakne smo ostavili na čuvanje, i udobno se smjestili u neudobnim stolcima (što će se kasnije pokazati krajnje bolnom činjenicom).
Mjuzikl je započeo, kao i svi ostali, pjesmom. Poznate melodije, koje sam već sto puta čuo u filmu, samo ovoga puta na hrvatskom, dopirale su u veoma jakim decibelima čak i do desetog reda u kojem sam ja sjedio. Istina, nisam pola predstave vidio od glava ljudi koji ne shvaćaju kako nisu zanimljivi s visokim stresnim frizurama, ali uspio sam sve pohvatati, a rupe je popunilo moje kakvo-takvo sjećanje filma (iako sam gotovo svaki put kada sam gledao zaspao). Znači, mogu zaključiti kako je predstava bila dobra također i po činjenici kako nisam zaspao!
Za one koji ne znaju, u mjuziklu se radi o sljedećem: U Chicagu, dvadesetih godina prošlog stoljeća, Roxie Hart sanja o uspjehu na najpoznatijim kazališnim pozornicama. Ona ubija svoga ljubavnika, te završi u zatvoru, gdje se također nalazi i Velma Kelly, njen idol. Niti jedna niti druga se neće ustručavati iskoristiti najžešća sredstva kako bi stekle popularnost. Lik Roxie Hart doista vjerno je utjelovila Mila Elegović Balić, dok je Velmu Kelly glumila Hana Hegedušić. Pitajući se gdje se tu uklapa Bojana Gregorić, shvatio sam kako predstava zapravo ima dvije postave koje se međusobno isprepliću i izmjenjuju.
Kada je došla ona scena s Mađaricom Hunyakovom na red, unatoč svom besprijekornom znanju mađarskog jezika, moja mama ju ništa nije shvatila više od mene. Ali vjerujem kako ostatak publike koji ne zna mađarski nije ništa primijetio osim toga da ništa ne razumije. :-)
Dakle, mjuzikl "Chicago" je bio jučer navečer odličan, pa ako imate vremena, slobodno se zaputite u zagrebačko kazalište "Komediju" na jednu predstavu ili dvije.
;-) Boris
Post je objavljen 21.12.2005. u 10:01 sati.