Marketing
Najbrža kupovina namještaja u povijesti kupovine namještaja...
Vjerujem da već svi znate kako sam se preselila u novi stan.
Stan je kupila moja sestra.
Uredile smo ga zajedno, uglavnom njezinim novcima, a mojim idejama (dobra raspodjela!).
Falili su nam (osim još nekih sitnica) još samo stol i stolice.
Kako imamo šank, koji ste već imali priliku vidjeti, i dvije barske stolice, moje mišljenje je bilo da sa stolom možemo i pričekati.
No, kako se bliži Božić, sestra je ipak odlučila da želi imati stol i stolice.
Poslala lovu, a na meni je bilo da to kupim (samo).
Mogu vam reći da, ma kako zabavno zvučalo trošiti tuđu lovu, nije nimalo tako.
Općenito kupovanje namještaja me je koštalo živaca i živaca.
Ne bi toliko da sam trošila svoje novce, no dobro, to je sad neka druga priča.
Uglavnom, kako sam znala već otprije kako to sve skupa treba izgledati jer sam prije useljenja mjesecima obijala dućane s namještajem i zapisivala gdje što ima i po kojoj cijeni, a ovaj tjedan sam u priličnoj stisci s vremenom, uletjela sam - doslovno - u jedan dućan na Velesajmu, ravno prema trgovcu i upitala:" Koliki je rok isporuke za ovaj tamo stol i stolice?"
Frajer me pogleda zbunjeno jer je vidio kako sam uletjela i da nisam ništa niti razgledala, i veli da možda čak imaju na skladištu, da će kolega provjeriti.
Kolega provjeri i veli ima ali su stolice na knap, da kad bih se ja to odlučila?
A velim ja :"Pa odmah!"
Zbunjen sad i ovaj.
Pitam ga dalje koliko love trebam dati za polog, a on se nešto uzmucao.
Pa ga pitam:"Dobro ima li tu neki bankomat gdje mogu dići novce da vam platim?"
A on sav u čudu jedva promuca da mi može on provući karticu, skinuti s tekućeg, ali onda mora cijeli iznos.
Na što sam ja rekla da nek skida, tako mi je svejedno.
Frajer samo što nije pao u nesvijest.
Pa dobro, jest da ja izgledam kao da mi je 17, ali kakve to veze ima.
Kupujem u 2 minute, kakve i to veze ima.
Zašto su morali biti baš toliko ušokirani?
Uglavnom, ja kupila, dogovorila kad će to dovesti i uz hvala i doviđenja izletjela van kako sam i ušla.
Sve skupa trajalo je 2 minute zajedno s njegovim provjeravanjem u kompjutoru i ispisivanjem računa.
Gledali su za mnom sve dok nisam izašla skroz van.
Imam osjećaj da su mislili kako ih snima skrivena kamera.
A ja sam se samo slatko nasmijala...
Sjećate se moje male ljepotice Andreite iz Perua.
Dobila sam najnoviju sliku.
Ovo morate vidjeti...
Andrea Luciana Kobashigawa Oliver
Post je objavljen 21.12.2005. u 09:51 sati.