Čekaju da nas odvedu u posjećeni vrt.
Znaš kako blijedo i uludo uzbudljiva dođe smrt...
u čudan čas,nenajavljena,neplanirana.
Kao strašan gost kojeg si doveo u postelju.
Smrt od svih nas čini anđele. I daje nam krila gdje ramena budu.
Glatka poput gavranovih kandža.
Nema više novca ni lijepih odjela.
Ovo drugo kraljevstvo najbolje se ipak čini.
Dok drugima čeljust ne otkrije incest.
I slobodnu poslušnost vegetirajućem zakonu.
Neću otići.
Više volim šačicu prijatelja od goleme obitelji.
Jim Morrison
Masakr Duše
Stanovita čežnja,
moj grijeh,
moj preveliki grijeh.
Na podu sobe
lokva krvi
išibana duša
tvojim bičem...
Tiho vrištiš,
uživaš u patnji,
a ovo zgrčeno tijelo
odmiče boli...
Okrećeš leđa i
izlaziš na vrata,
tvoj zadnji osmijeh
zaklonila je tama...
Tišina se odbija
od znojne zidove
koji me privlače uz sebe
i pokrivaju slikama...
Sretnim slikama
Slikama smijeha...
A i dalje
nepotopuna patnja
i želim da se vratiš...
obuzima me...
izdajnička čežnja.
Post je objavljen 20.12.2005. u 22:51 sati.