Ne mogu reći da je dan gotov jer nije. Skroz nije. No za me je pri kraju. Sutra ću ustati ranije. Napraviti neke stvari. Ranom zorom. Jer zora je moje vrijeme.
Razgovarale smo dugo. Meni se činilo satima. Doista i satima, a razgovor nije trajao na kraju vidjeh niti cigli sat.
Rekla sam. Puno i previše sam rekla. Kako vidim stvari, kako se stvari otkrivaju poput velova tajanstvenih dama koje zastiru tijelo i lice da sakriju svoju ljepotu. Ponovo nisam bila u pravu. Prepričavajući razgovor moje su riječi zvučale šuplje i bez pravog rezona.
Vice versa je konačni zaključak. Običan vice versa.
A sad malo spomenarske mudrosti:
Kada sretneš dudice ti im reci hvala jer su te čuale dok si bila mala.
Što si starija to si sličnija samoj sebi.
Bilo kada u životu tebi teško će biti, a ti dođi majci, jer njezino srce te voli i uvijek te da zaštiti
Nek ti ovo cvijeće reče koliko ti želim sreće
Mislila sam mislila što da ti napišem, a onda se sjetila da se potpišem
Tulipan i ljubica to su cvijeta dva vjeruj da te volim ja
Samo preko napora i žrtava dolazi se do cilja i pobjede
Vene, vene lala i ljubica plava, vene vene sve, ali naše prijateljstvo ne
Nad jezero pada tama. Patka pliva s patkicama. Posljednja se malo muči. Svi se žure kući
Slušaj svoje roditelje pa ćeš sretna bit. U životu nikad nećeš gorke suze lit.
Kad pojedeš jabuku odgrizak joj baci pa se sjeti kad smo bili đaci.
U sumraku noći tihe, kad zašušti vjetrić blag, na talasu plavog mora ostavljam ti spomen drag
Ljubav je slatka ko pečena patka, slađa od meda kad mama ne gleda
Jedno veče učitelj bi reče: Ljubav jest jaka, ali nije za đaka
Sipi, sipi cvijeće kud god se kraćeš jer istom stazicom vratiti se nećeš
Patak i patkica prijatelja to su dva, bili smo ti i ja
Marljivim učenjem i radom postati ćeš koristan član domovini i društvu i time se najbolje odužiti svojim roditeljima i nastavnicima
Uči oprostiti, uči zaboraviti, odricati, trpjeti i snositi brige i teške i lahke i ti si naučila živjeti.
U srce sam te zaključala ne možeš izaći, ključić sam izgubila ne mogu ga naći.
Kad se popneš na brdašce, metni ruku na srdašce pa se sjeti mene i moje uspomene.
Staklene su čaše, blistave su školjke zbog ljubavi đaci dobivaju dvojke
Nek ti ovo pseto reče da ti želim puno sreće
Prijateljstvo, ljubav dvije su lijepe riječi, ali pravo prijateljstvo teško je steći
Kad vidiš mačku da se na plot penje povuci je za rep pa se sjeti mene
Ovo je prepisano iz mog spomenara iz prvog osnovne. Ne mogu a da se ne pitam što sam ja tada govorila. Nemam pojma. A voljela bih vidjeti nečiji spomenar s mojim uratkom :)))
By the way pišu li se danas spomenari????
Post je objavljen 20.12.2005. u 20:08 sati.