...o svemu što činim danas. I, još više, o onome što ne činim. Štošta se prelama. Izlazim u svijet na šaljiv, ali ipak ranjiv način - i nemam pojma kakve će reakcije to izazvati. Idem glavom kroz zid, pa neka bude što bude. Paralelno, kasnim i na najboljem sam putu da zajebem nešto prilično važno. Ipak ne sumnjam da ću se izvući, with a (not so) little help from my friends, ali gorčina spoznaje da sam, i opet, ispao neodgovorna budala - ta gorčina ostaje. Vratit ću se pjesmi, to je najlakše. Ima ponešto tinejđerskog veltšmerca u njoj, iako je nisam napisao u tinejđerskim danima, nego najmanje oko dvaespete. No draga mi je. Ništa, idem raditi, glava je na panju, sjekire padaju s neba - ako preživim, ne otpočinjite godišnji bal vešerki i molera bez mene! Obaška bi mi bilo plezir prisustvovati.
RAZMISLIT ĆU SUTRA
Ko Toshiro Mifune
Rođen sam kao seljak,
A želio bih biti samuraj.
Kao doktor Alsar
Ja nadriliječnik sam,
A dijagnoza mi je
Samo Daj, daj, daj!
Kao Ayrton Senna
Sanjao sam pobjedu,
A na kraju me čeka karambol.
Kao Letač Srebrni
Ne mogu se vratit kući,
Iza svega samo bol, bol, bol!
Svijet već odavno znade
Za Pizarroe i Torquemade,
Ništa novo, ništa novo!
Podnosi sve eskapade
Smireno, bez trunka nade,
Ništa novo, ništa novo!
Svijet već odavno rađa
Krvava i crna jutra,
Ništa novo, ništa novo!
Al’ neću sada mislit na to,
Razmislit ću o svem sutra,
Razmislit ću sutra!
Kao Henrik Osmi
Ubijam svoje žene
Kad poželim biti malo sam.
Ko Stanley Kowalski
Tad ih molim da se vrate,
Ne znajući što je sram, sram, sram!
Kao Jesse Owens
Poletjet ću tartanom,
Kao gepard, baš kao hrt.
Ko kapetan Ahab
Preplovit ću oceane
Da bih negdje našo smrt, smrt, smrt!
Svijet već odavno znade
Za Pizarroe i Torquemade,
Ništa novo, ništa novo!
Podnosi sve eskapade
Smireno, bez trunka nade,
Ništa novo, ništa novo!
Svijet već odavno rađa
Krvava i crna jutra,
Ništa novo, ništa novo!
Al’ neću sada mislit na to,
Razmislit ću o svem sutra,
Razmislit ću sutra!
Post je objavljen 20.12.2005. u 19:00 sati.