on:
prebacim kaput preko ramena
istrčim na ulicu, a snjeg do koljena,
krenem polako do prve kavane,
pijem s neznancem sve dok ne svane.
ko je kriv?!
ona:
i dok trćim s jednog prozora na drugi
kako minuti mogu biti dugi,
baš svaki šum ko tvoj korak zvući,
ja postajem sve manaj u toj praznoj kući.
ko je kriv?!
on:
kad zapalim dvije cigare ko jednu,
a nepoznate cure pitaju da sjednu,
a ja tražim tvoju ruku u đepu svog kaputa
i tramvaj se vuče zamnom ko da luta
ko je kriv?!
ona:
kad ti pozvonim u zoru s vručim kruhom ispod ruke
i poljubim te sočno onako s puno buke
i zagrlim te čvrsto osjetim u duši,
a vrući kruh na stolu idalje se puši.
ko je kriv?!
zar je važno ko je kriv, dok me pitaš gdje si?!
zar je važno ko je kriv kad se već sve to desi?!
Post je objavljen 20.12.2005. u 15:11 sati.