Jebem vam majku nedojebanu, programersku, djubrad četverooka, pička vam materina krvavooka, dignite dupe od kompjutera i shvatite da postoji još jedan svijet u kojem nema foruma, blogova, interneta i emailova i igrica žderača živaca, koje svako normalno biće koje ima posao, curu i socijalni život dovedu u takvo stanje da bi najradije zapalio kompletan Ubi Soft i onog četverookog mazohističkog majmuna koji je od ovako potencijalno odlične igrice napravio totalno neigrivo sranje, kao osvetu svima onim normalnim frajerima koji su karali najljepše ženske u školi a on je kod kuće drkao na bondage-mange i na svoju sliku sa ženskom perikom. Dao ti Bog još deset života, svaki gori od drugoga, tko god da si.
Iza ovakvog efektnog i iskrenog uvoda koji opisuje stanje u kojem se nađete kad završite s partijom Princea, krije se ogromno nezadovoljstvo kompletnom gamerskom populacijom, ljudima koji ne silaze s foruma i igara danima. Živimo u vremenu u kojem vladaju cvikeraši iliti nerdovi, što se meni apsolutno ne sviđa, jer sjede u toplini svog doma, štrikajući po računalu, smišljajući osvete svima onima koji su ih šutirali po razredu dok su bili mali. Pa su smislili viruse, da bi ispali frajeri, onda su da bi ispali još veći frajeri smislili antiviruse. Onda se neki nepoznati genije sjetio pa je izmislio spyware, dialere, i još sto drugih čuda, i opet da bi ispao frajer, smislio Ad-Aware. A apsolutni Adolf Hitler među cvikerašima je onaj nesretnik koji je napravio Prince Of Persia Warrior Within. Instalirate Princea i zapanji vas odličan uvod, perfektna grafika i zvuk, oči vam se rašire, a laloke razjape. I napokon krenete igrati. Sve super, PRINCE se vrti, skakuće okolo, radi akrobacije u zraku, sječe đubrad na komade, trči po zidovima, skače dupli salto s mjesta, i svašta nešto. Izgleda fenomenalno. I tako igrate i lagano vas povuče u svoj svijet 1001 noći, sa dvorcima, minijaturama, zaobljenim mačevima i naravno, ženama u velovima (jer jebeš igricu gdje sa ne pojave bar neke sise) i uživate. Nekih dan-dva možda. A onda kreće sranje. Sve teže i teže borbe, jer glupi Prince reagira na komande kao bivol na ubod komarca. Zašto kreten, kad stisnem E, udara mačem, umjesto da se prebaci preko protivnika kad lijepo piše u Combo List da bi to trebao raditi?Onda vas počne raspižđivati kamera koja se vrti oko vas non-stop i uporno zapinje za svaki jebeni komadić nečega koji se nalazi od vas 100 metara. I još, kao da to nije dosta, kontrole se stalno mjenjaju jer se kamera konstantno okreće, i ono što je bilo gore sad je dolje, a ono što je bilo lijevo sad je desno. Čovjeku ni kompas nije dosta da se orijentira. Postoji još opcija kojom se to može promijeniti, ali tek onda dolazi sranje. A posebno iritiraju kučke ninđe koje izvaljuju nekakve šatro porno-komentare i idu na kurac sa svojim neprestanim izmicanjem i skakanjem Princeu na leđa. I na kraju, Prince ne izgleda kao heroj- faca nego kao mrtvi metroseksualac junky na sterodima. Glazba nije toliko živčana, ali zamislite bezlični, mlitavi nu-metal tipa Linkin Park u ovakvoj igri. Kao da ga nije dosta u stvarnosti..
Nivoi su veliki, predivni, krajolici su epskih proporcija, i kad se malo osvrnete zastane vam dah pred tolikom veličinom. Da nema pijane kamere, bilo bi još ljepše. Postoje dva dijela igre koji su stalno ponavljaju jedan za drugim, borba i akrobacije. Ovo drugo je izvedeno besprijekorno. Iako ne izgleda, Prince se kreće glatko i prirodno. Gušt ga je gledati dok trči po zidovima, pentra se po gredama, i izvodi lude gimnastičke elemente. To se vrti, to skače, pravi zgibove, sklekove, kuha kave jednom rukom, peče kruh drugom. Sve dok ne dođe ta šugava borba.
Dok igrate Princea, vidite da je u njega uloženo puno, puno truda, ali ja se ne mogu oteti dojmu da je netko ovo smislio da bi napakostio bivšoj curi ili prijatelju. I Hitler je uložio puno truda u Treći Reich, da se razumijemo, pa jel mu zato treba čestitati? Meni je iskreno, već pun kurac ovakvih pretencioznih epskih ostvarenja sa hi-tech grafikom i zvukom. Šta vrijedi sav taj trud oko izgleda kad se iza toga ne nazire ama baš ništa? Svi ti Unrealovi, Quakeovi, Doomovi su bezidejni kurac od ovce. Oduzmite im sav sjaj i efekte i dobit ćete najobičniju pucačinu bez mozga. Koliko se sjećam, takav je bio i Doom. Šta Doomu fali? Apsolutno ništa, samo što je izišao JEBENE '93. GODINE!I svi ti glupani kojih radi po 200 na jednoj te istoj igrici, se ne mogu sjetiti ničeg novog nego samo ponvaljaju jedno te isto. Dandanas se sjećam System Shocka kojem je grafika bila bezveze, ali koji je imao strašnu atmosferu i genijalnu priču. I kojeg je napravilo osmorica entuzijasta. Da, samo osmorica. Pa ti sad vidi Pa inteligentni Grim Fandango, smješni Monkey Island, nenormalni Giantsi i još svašta, ali se sad ne mogu sjetiti. Sve su to igre koje je osobiti gušt zaigrati još i danas. Jedino što Prince ima osim grafike, su odlične akrobacije koji dosade nakon nekog vremena jer se počnu ponavljati, i sve se polako pretvara u muku koju trebate odraditi da bi možda vidjeli nekakav ušminkani filmić. Gore nabrojane igre se mogu još i danas zaigrati sa jedankim žarom kao i onda, a Princea ako i završite (žalibože pregorenih neurona), bit ćete sretni što ste ga završili i baciti CD u WC da ga više nikad ne vidite. Zbogom Prince, na kurac te nabijem.
Post je objavljen 20.12.2005. u 10:49 sati.