Marketing
Biljke Wadi al-Qelta
Dok smo prošlog četvrtka pješačili kroz Wadi al-Qelt, premda je riječ o pustinjskom kraju, naišli smo na različite biljke. Na početku svojih postova o tom pješačenju obećao sam da ću napisati poseban post o biljkama. Evo ga sada ovdje.
Prva biljka koju vam želim pokazati hrvatski se zove drača, a stanište joj je čitavo sjeverno i istočno Sredozemlje. To znači da je, osim ovdje u Svetoj zemlji, ima i u našim južnim krajevima.
Uz ovo hrvatsko ime, zanimljivo je kako se ta biljka zove na drugim jezicima.
Njezin je znanstveni naziv paliurus spina-christi, a slično je i u romanskim jezicima. Na talijanskom se zove paliuro ili spina crocefissi, na francuskom paliure ili épine du Christ. Na njemačkom je zovu Christusdorn, a na engleskom Christ's-thorn. Nisam, naravno, ove nazive ranije znao, nego sam ih našao na stranicama Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju.
Ova se biljka tako zove zbog trnja koje se nalazi ispod listova, a neki botaničari drže da su njezine grane poslužile za Isusovu trnovu krunu. Isto su mislili i kršćanski hodočasnici kroz stoljeća, koji su grane drače nosili sa sobom kao uspomenu.
Drača je kroz povijest korištena i kao ljekovita biljka, pa postoje srednjovjekovni zapisi da je prodavana među lijekovima u mamelučko doba.
Plodovi su jestivi, bilo svježi, bilo sušeni. Osobito ih cijene beduini, koji od plodova drače prave neku vrst tijesta, te ih zimi jedu poput kruha.
Drvo je drače teško i otporno, pa se koristi za obrađivanje i izradu umjetničkih predmeta, dok se grane koriste za ogrijev.
Zbog njegove višestruke koristi, ovdašnji muslimani izuzetno cijene ovo drvo o kojem postoje mnoge legende i priče.
Osim drače, na našem smo putu naišli i na grmove gorušice koji su odlučili niknuti upravo ovdje usred pustinje.
Gorušica je upravo sada, nakon prvih kiša, u punom cvatu, pa su svi njezini grmovi bogati ovim žutim cvjetovima.
Unatoč tome, na stabljikama je ostalo i nešto starih suhih plodova koji su nekad u sebi držali sjemenke, a sada je već mnoge vjetar ispraznio.
Ipak, uspio sam naći i neke pune, pa evo ovdje slike da vidite kako je doista maleno sjeme gorušice.
Kada govori o kraljevstvu nebeskom, Isus kaže da je ono poput zrna gorušice, manje od svega sjemenja, a kad naraste bude veće od svega drveća. Dobro, ono prvo čini se istinitim, no biljka gorušice nikad ne izraste u nešto veće od malo većeg grma. Kako sada, tako i u ono doba, u ovim su se krajevima jako koristile stilske figure preuveličavanja. Stručno se to zove hiperbola. U ovom slučaju htjelo se reći jednostavno, da iz tako malog sjemena izraste nešto puno veće nego što bi to čovjek očekivao, pa tako i kraljevstvo nebesko. Toliko o gorušici.
Ima još jedna bilja koja u Judejskoj pustinji nikne odmah nakon prvih kiša.
Nažalost, ne znam kako se zove. Lijepo izgleda ovako dok niče, a i daje malo boje smećkastom krajoliku pustinje.
Vidite, često ni pustinja nije ono što bismo mi od nje očekivali. Prilično je živa.
Post je objavljen 20.12.2005. u 08:13 sati.