Autor: Mr. ANĐELKO KOŠĆAK
Ivanu, na prvome mjestu, i samo to, jest iščekivanje Boga, Mesije, ništa drugo mu nije važno. Između njega i Božjega dolaska nema mjesta za nikojeg drugog proroka, mnogi su bili prije njega koji su već onda tako jasno, konkretno prorokovali dan, mjesto Božjega pohođenja, Božjega utjelovljenja, sada je on Božje uho, Božji jezik, Božji izabranik, Božji prorok koji priprema put onome koji sada, baš sada, ne poslije, dolazi.
Dolazi Bog uspostaviti novi Božji red, dolazi suditi, spasiti i uvesti, one koji ga iščekuju, u radost života u slobodi djece Božje. Obraćajući se farizejima, Ivan, jasno progovara o potrebi radikalne odluke: «Već je sjekira položena na korijen stablima.» I već je spremna vatra za stablo koje ne donosi dobar rod. U Božjoj ruci je vijača i «pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim». (Mt 3, 12). Koji tako govori, koji tako nastupa jest čovjek, Božji čovjek koji je odlučan u svemu, ne preza ni pred kim, spreman ići sve do kraja jer zna da ga Bog vodi; on nema skrupula, narodne poglavare, nazivati «Leglo gujinje!» i reči im u lice sve gadosti i grijehe koje rade, ne boji se ni zatvora ni mučeničke smrti, zašto?, jer on nije ništa drugo nego jednostavno glas, koji je tu da odjekuju, da progovara snažno i jasno svima i iščekuje, dočekuje, pomaže ljudima otvoriti se onomu koji dolazi.
Marija također iščekuje Boga. Ona je svjesna da joj je anđeo, Božji poslanik rekao: «Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega (...) i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.» (Lk 1, 31-33). Marija ne čeka, poput Ivana Krstitelja, nekog Neviđenog, ona Božja izabranica iščekuje maleno dijete, djetešce, od Boga obećano i po Duhu Svetom začeto. U njezinu životu, životu mlade, nazaretske djevojke, događa se nešto neviđeno i nečuveno. Svjesna kako ju to sve nadilazi, kako to sama nije u stanju shvatiti / pojmiti, a kamoli i izvrštiti, prepušta se kao službenica u Božje ruke, da ju on svemoćni vodi.
U vrlo znakovitim i jakim riječima kao što su: «Nakon mene dolazi jači od mene» i «Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući» (Mk 1, 7) te «Poslije mene dolazi Onaj koji je preda mnom, jer bijaše prije mene!» (Iv 1, 30), Ivan se nameće kao model svim kršćanima, apostolima, biskupima, svećenicima, misionarima: nitko ne smije navještati sebe, čavrljati, brbljati samo iz nekog svog religioznog iskustva, svi trebaju biti, ništa drugo, nego samo glas Onoga, glas koji raste, koji napreduje, trebaju se preobražavati u sve prodorniji i vjerodostojniji glas Božji.
Post je objavljen 20.12.2005. u 00:27 sati.