U komentaru na jedan post ovdje, napisao sam otprilike:
"Od 1978-1991.godine imao sam u svojoj blizini prijatelja u liku psa koji me naučio nekima od najboljih osobina; prijateljstvu, požrtvovnosti, praštanju, životnom optimizmu, suosjećanju... Umjesto da umre dostojanstveno i smireno od starosti u kojoj je već bio, poginuo je od ratne granate 10/1991. Još nisam prežalio i vjerojatno uskoro neću što mu nisam mogao pomoći, no dobra duša koja je bila u tom tijelu psa - i dalje je uz mene kao jedan razigrani anđeo čuvar"...
Sad pomislih, taj period je trajao 13 godina. Prošlo je OD tada već 14 godina, pa bi slika u svijesti trebala biti simetrična... Malo i izduženija s ove strane vremena... a nije.
OVIH 14god je proletjelo kao duži mračni tren, a onih 13god stoji i dalje kao motor mog unutarnjeg svemirskog broda, u nematerijalnim Ravnicama gdje On trčkara slobodno.
Vrijeme teče svojim pute(vi)m(a).........
Post je objavljen 19.12.2005. u 23:01 sati.