Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/crkvaorehovica

Marketing

ZAŠTO BOŽIĆ SLAVIMO 25. PROSINCA?

Bog je sama nježnost i milosrđe

Onaj koji svemu daje postojanje dolazi kao bespomoćno novorođenče, potrebno ljudske pomoći. Neopisiva je poniznost Svemogućega - "onoga po kome je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo". Vječni je postao smrtno tijelo, kojim će izbrisati zadužnicu za grijehe ljudi. Nju će ukloniti pribivši je na križ.

Otkada kršćani slave Božić? Odgovor je - od davnina. Iz starih dokumenata proizlazi da se Božić u Rimu slavio 25. prosinca već u prvoj polovici 4. stoljeća, a u Carigradu oko 380. godine. Budući da se 25. prosinca u Rimu slavio blagdan rođenja nepobjedivog Sunca tj. poganski blagdan, neki povjesničari i teolozi smatraju da je Crkva uvela 25. prosinca proslavu Kristova rođenja kao službenu zamjenu poganskog slavlja rođenja nepobjedivog Sunca. Ali o ovoj namjernoj povezanosti nema dokaza. Međutim, postoji još jedno objašnjenje. Kršćani (na Zapadu) već u 2. stoljeću kao datum Isusova raspeća utvrdili su - 25. ožujka. Po staroj židovskoj predaji veliki su proroci umirali na dan rođenja ili pak na dan svog začeća. Budući da je 25. ožujak već onda prihvaćen kao dan Isusova začeća, tako su, računajući devet mjeseci od tog dana, prihvatili kao dan Kristova rođenja 25. prosinca
U vremenu došašća više nego u ostalo doba godine razmišljamo o tome kako je Bog došao među nas u malome djetetu, rođenom od Djevice. Kako je "pravi Bog od pravog Boga" neprimjetno i tiho postao čovjekom. Riječ je tijelom postala i nastanila se među ljudima. Jedinorođenac, Bog, pun milosti i istine, ispunja starozavjetno Jahvino obećanje prorocima da će Djevica začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel, što znači: S nama Bog. (usp. Iz 7,14) Tako je On, trajni lik Božji, sam sebe "oplijenio", uzevši lik sluge i postavši ljudima sličan, "obličjem čovjeku nalik". (usp. Fil 2, 6-7) Onaj koji svemu daje postojanje dolazi kao bespomoćno novorođenče, potrebno ljudske pomoći. Neopisiva je poniznost Svemogućega - "onoga po kome je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo". (Kol 1, 16) Vječni je postao smrtno tijelo, kojim će izbrisati zadužnicu za grijehe ljudi. Nju će ukloniti pribivši je na križ , kako kaže sv. Pavao.

Isus u liku malog djeteta želi svakom čovjeku na zemlji donijeti za Božić dar radosti i mira. I zaista mnogi ljudi primjećuju kako je radost posebno prisutna u ljudskim srcima u božićno vrijeme. Ali dijete Isus želi da radost imamo uvijek i da "radost naša bude potpuna". Zato želi doći k ljudima kao malo dijete, jer malo dijete donosi u kuću radost. Dapače, dijete Isus želi se roditi u svakom srcu koje ga prihvaća. On stoji pred vratima i kuca i ulazi ako mu tko otvori vrata. (usp. Otk 3, 20) Isus kuca na vrata našeg srca, ali iako je prošlo 2000. godina od njegova utjelovljenja mnogi ljudi, koji su čuli za Isusa, još uvijek ne čuju njegovo kucanje, jer ga jednostavno ne žele čuti. Zato je svijet pun mržnje, sebičnosti zala. Jer u mnogim srcima nema mjesta za Boga. Umjesto Boga Spasitelja u mnogim srcima vlada lažni bog. To je bogatstvo, slava, standard itd., ali ti bogovi, jer su lažni, ne ostavljaju u srcu pravu radost i Isusov mir. Često ljudi što su bogatiji to su manje istinski zadovoljni i radosni. Ali Isus, koji nam za Božić dolazi u liku malog djeteta, želi se zauvijek nastaniti u našim srcima. Nastaniti se, te rasti i jačati. Toliko želi u nama narasti da mi postanemo posve mali. Mali poput djece koja ne mogu nikako biti sama, već mora netko o njima brinuti. Isus, jer je jedini Spasitelj, želi da mu se posve prepustimo da bi On o nama mogao potpuno brinuti. Isus u nama želi nas voditi zauvijek. Voditi u Život i otkriti nam Istinu.
Dijete Isus nam na poseban način objavljuje Božju samilost. "Iz samilosti prema ljudskoj bijedi On se rodio od Djevice." Objavivši se u malom djetetu dokazuje da je Bog doista sama nježnost i milosrđe, kako kaže prorok Joel, jer je tako ljubio svijet da je dao svog Sina Jedinorođenca, da bi svatko tko u njega vjeruje, imao život vječni. (usp. Iv 3, 16) Božje milosrđe smrtnik ne može ni shvatiti, jer je ono neograničeno,

HENRIETA ZAJEC

Post je objavljen 20.12.2005. u 00:18 sati.