Gledam te vlasnike pasa i divim im se. I meni ponekad dodje da imam nekog slatkog krznenog ljubimca. Jednog retrivera, labradora ili njemackog ovcara. Primjecujem da neki psi dolaze i odlaze iz mode. Sve se rjedje moze vidjeti irski seter, bokser ili skotski ovcar. Ne tako davno, ulice su vrvile vlasnicima upravo tih pasmina koji su ponosno setali svoje ljubimce. Cini se da su ove godine u modi tapetici. Nemam nista protiv maltezera ili koker spanijela, preslatki su kucni psi i dostojna zamjena za macku (ipak sam ja mackoljupka, hehe), ali zanima me sto se ljudima mora dogoditi da kupe neku histericnu ciuvauvu ili onog uzasnog patuljastog spanijela. Jebomepas (prikladna psovka) ako ja doma ne bi brisala noge u to. Primjecujem da ciuvauvu imaju Britney i Christina Aguilera, bit ce da je to. Zgodan je modni dodatak jer, kao prvo, stane u pismo-torbicu, a kao drugo, mozete ga odjenuti u skladu sa svojim autfitom.
I tako, mastam ja o psima, i onda mi odjednom sine da te male vragove treba i setati. Ujutro. I navecer. Po kisi. I po ovoj hladnoci. I onda mi padne na pamet revolucionarna ideja:
1. privezati psa na jaaaako dugacko uze
2. staviti psa u kantu ili neko ekvivalentno pomagalo
3. spustiti kantu koloturom u dvoriste
4. pas mirno trckara oko kuce sve dok mu uze to dozvoljava
5. kad mu dopizdi, vrati se u kantu
Uglavnom, nekako sam se ohladila (prigodna rijec, buduci da je vani temperatura oko nule) od ideje da imam psa. Mislim da cu radije zeca. Taj je barem fin na lovacki.
Post je objavljen 19.12.2005. u 22:19 sati.