Kako gazda kaže tako će i biti. Tako bih mogao remizirati ove najnovije polemike oko neću-ne ću. Ako se svugdje u svijetu jezik mijenja, po čemu bi mi bili iznimka. Čitam kako ivek kaže da će i dalje govoriti neću što jasno poručuje svojim potčinjenima da tako mora biti i da nema promjena. Kao što je tako „uvijeno u celofan“ rekao da treba preispitati (čitaj: zaboraviti, poništiti...) dug HRT-a tako sada čini i sa jezikom umjesto da pusti stručnjake da rade svoj posao. Ivek više sluša što kažu mediji koji ne vole domoljublje što se najbolje vidjelo na HRT u nedavnoj Ćirilici. Mediji su HRT-ov dug proglasili „udarom na slobodu medija“ a ivek odmah požurio da im podiđe. Nažalost mediji su ti koji nas uvode u „novi“ svijet u kojem je in biti peder a „zaostao“ je onaj tko se tome protivi. Onaj tko iskazuje domoljublje je desničar (=fašist). Crkvu se sotonizira i slično. Dobar primjer je i zabrana rada nedjeljom. Javnost se usmjerava da bude protiv toga, piše se o otpuštanjima, manje novca u proračun i slično. Kao da ovaj narod ima novca na bacanje i ako se neradi nedjeljom kupiti će se to drugi dan s onoliko love koliko se raspolaže. Nećemo taj novac baciti samo zbog toga što nemožemo nedjeljom u trgovinu.
A da se vratimo na zajednički srpsko-hrvatski jezik? Ne bi im onda smetalo ne ću!
Post je objavljen 19.12.2005. u 22:07 sati.