Marketing
Koliko sreće, toliko peha
Ovaj vikend je definitivno dokazao da u svemiru postoji nekakva ravnoteža koja cijelu stvar drži u jednom komadu i na svome mjestu.
U petak je konačno završio tjedan ukletih međuispita (kolokvija). Rezultati su relativno zadovoljavajući, pa se to trebalo i proslaviti ovaj vikend.
Tako sam u petak završio na Kajzerici kod jedne cure s faksa.
Ništa posebno, išlo nas 10-ak, malo heng-autati, pogledati nekakav film, a sve to zaliti s određenom količinom alkohola.
Oko nekih doba (cca 2 ujutro) sam shvatio da bih trebao lagano krenuti doma jerbo me u subotu čekalo rano buđenje.
Hodam ja uz nasip i nakon par minuta dođem do željezničkog mosta, gdje sam zaključio da mi se ne da hodati 500m dalje da normalno prijeđem preko Save.
Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, pri kojima sam se polomio, izrezao, izubijao, konačno sam se uspio popeti na most.
Hodam ja nasred pruge po mostu, negdje oko pola 3 ujutro, kad odjednom čujem nekakvu buku.
Pomislim: "Budalo, pijan si. Opet čuješ glasove u glavi."
Nastavim ja hodati.
Odjednom uočim svoju sjenu ispred sebe koja se upravo pojavila i lagano postaje sve veća i veća.
Pomislim: "Pih, to je od mjesečine ili reflektora. Nije ni bitno."
A onda je vlak počeo trubiti.
I ja, pijana budala, umjesto da se jednostavno pomaknem na susjedni kolosijek dok vlak prođe, ja se bacim u procijep između pruge i ograde koji nije pretjerano širok i udoban te sam se naslonio na ogradu koliko sam mogao i promatrao jureći vlak koji me promašio za nekakvih 10 centimetara.
Kad je vlak konačno prošao, samo sam izašao iz procijepa i nastavio prema doma.
Tek sam danas postao svijestan činjenice da sam za dlaku izbjegao bliski sudar s jurećim vlakom. Pa ja sam mogao poginuti tada. Pih...
I u subotu sam se probudio.
Još uvijek žalim što sam se probudio u subotu ujutro jer me do večeri pratila takva količina peha da to nije humano.
Dogodile su mi se slijedeće stvari:
1. Probudio sam se s najgorom glavoboljom i bolovima u želucu ikad. Katastrofa. Boljelo me cijeli dan.
2. Igrali smo završni turnir Studentske biljarske lige. Ispali smo u četvrtfinalu samo zbog nikad viđene količine nesreće.
3. Jedan jedini par me dijelio od dobitka od nekoliko tisuća kuna na kladionici. Ovako sam dobio ćorak.
4. Pokušao sam kupiti kartu za Parni valjak. Saznao sam da se ne mogu kupiti nigdje u gradu.
5. Ostavio sam cigarete tamo gdje smo igrali biljar. Kutiju sam kupio sat vremena prije. Nikad u životu nisam ostavio svoje cigarete u bircu, u kakvom god stanju bio.
6. Na svakom, al doslovce svakom semaforu na koji sam naletio putem je svijetlilo crveno.
Mislite li da je to dovoljno peha? Ja vjerujem da jest.
Čudan je taj svemir...
Post je objavljen 19.12.2005. u 21:25 sati.