Sad sam došel iz birtije.One moje.
Našel sam ekipu...i 2 bivša ribiča.
Zakaj bivša? Zato kaj su to sad
ljudi u godinama.Jedan a nazovimo
ga Štef ima 74 godine,a drugi,recimo
Jura ima 73.Dakle veterani ovog mog
najdražeg sporta.
Kažu dečki,više neidu na vodu,
jer nemaju penez.(Love) Sa suzom
u oku,pričaju mi kak se cijeli svijet
odnosi prema njima.
Penzija mala,jedva se sastavlja
kraj sa krajem,od one crkavice,
kad se plate režije,nekaj sitno se kupi
unucima,i nema se više ništa za
ribičiju.Njihova djeca,koji su isto
već ljudi u godinama,imaju oko 50...
nemaju vremena,ni za sebe,a kamoli da
ih još oni gnjave,da ih se vozika okolo
po barama,i jezerima. Uz to nema se niti
za kartu dnevnu,a kamoli godišnju.
Nakon 20-30,i više godina,koliko su
bili članovi ribičkih udruga,i plačali karte,
sada su pali na nečiju dobru volju.
Na djecu,ako ih hoće odvesti nekam,
na ribočuvara da im ne naplati dnevnu...
I koječega još...
Zato sam donio jednu odluku,i obečanje.
Kak je vrijeme darivanja,odlučio ja njih odvesti
na pastrve u Granešinu.Sav trošak
preuzimam na sebe.I prijevoza,i karte,i
ulova (25kn/kg).To bu im moj dar
za Badnjak.Nek imaju ribu,ali moraju
si sami ulovit.I ja bum sebi sam lovil.
Prihvatili su sa oduševljenjem,i pozvali
rundu na moj račun...naravno.
Nego,kak to,da kukate da nemate
novci,a u birtiji ste...pitam
Kak nebi bili,pa još malo budu nam
vrnuli kaj su nam zeli,a to treba
proslavit sa pivicom.
Sad bute milijunaši velim ja njima.
Pa ne baš milijunaši,ali dobili bumo
negdje oko dva soma kuna. Zajedno.
Stvarno treba proslavit,velim,i pozovem
još jednu rundu.
Četiri žuje,i dve kave 50kn.Za mene
ne toliko značajno,a za njih puno.
Rekli su da sam najbolji čovjek na
svijetu,a ja sam brzo otišao,jer su i
prije te runde rekli nekaj slično...
Kod mene ništa novo...borba...
Bistro Vam bilo...Franc
Post je objavljen 19.12.2005. u 20:14 sati.