I tako sam se ustao ujutro i osjećao sam se poput malog djeteta koje ne želi ići u vrtić. Htio sam tako ostati doma. No to je uvijek osjecaj otpora pred izazovom.
Povjeren mi je dvodnevni posao, na drugom poslu, onom kojeg volim. Zadatak u takvom obliku nisam još obavljao tako da mi je to zapravo bilo prvi put.
Imao sam malo vremena za pripremu jer sam na prvom poslu radio popodnevnu smjenu i dolazio doma umoran. Dva dana prije spavao sam po tri sata. Ali, kroz godine ipak mi je doslo nesto do glave. Priprema! Večer prije, pripremio sam sve stvari tako da sam bio spreman uzeti ih i krenuti čim se probudim.
Zadatak sam započeo dobro. Trema nije bila strašna. Jedino mi je bila muka što nisam imao vremena za odličnu pripremu. Opustio sam se i išlo je ok. Gomila ljudi s kojima sam bio je isto bila ok. Onda sam malo zakiksao (nista strašno) i postao malo nervozan, što su ljudi osjetili. Ali sve se sredilo dobro. U trećoj situaciji sam se izvukao i ispalo je dobro. U četvrtoj situaciji sam briljirao i uz pomoć večernjeg ugođaja i svjetlosnih dekoracija uspio zadovoljiti ljude. Drugo jutro situacija super, situacija dva super, sve ide, drzim situaciju pod kontrolom. Na povratku sve u redu. I sad pri kraju jos napravim predstavljanje koje nije bilo obavezno jer uvijek kad nesto radim, radim 100%. I rekao sam jednu stvar za koju sam mislio da nije tocna i da sam se sjebao. Sitnica koju nitko nije primjetio. I pao mi je feeling. I sad pogledam na net - i vidim da nisam sjebao! Da je to bilo tocno! I sad mi se feeling digao!
Zaradio sam pljesak! Dva puta! I dobio kutiju čokoladnih kuglica. He, he:)
Tokom obavljanja zadatka osjećao sam se kao klinac u petom razredu koji nije naučio i kojeg sjedokosa profesorica iz povijesti muči pred pločom (asocijacija iz prošlosti:) I na početku nema pojma, onda zabriljira i nekako dovede ispitivanje kraju. I profesorica mu upiše 3. I ja sam sebi jučer upisao čvrstu trojku! I zadovoljan sam! Yahooooooooo!
Post je objavljen 19.12.2005. u 18:11 sati.