Iako je u knjizi Edgar taj koji je zamalo ubijen, u mojoj glavi je on zločinac.
Ovo ljeto sam na moru počela čitati (tek treća na redu, poslje staraca) na prvi pogled dobru knjigu - Čudesan život Edgara Minta, napisao Brady Udall. Ispostavilo se da je knjiga ne samo dobra nego odlična, za mene čak i savršena..
Radi se o dječaku iz rezervata kojeg pregazi poštanski kamion.. Knjigu se jednostavno ne može prepričati..
Evo jedan ulomak iz romana:
Tipkao sam jer sam se osjećao dobro, jer nisam imao ništa drugo raditi, jer sam mislio da ću zapisujući, pretačući bezimeno u riječi, bolje sve shvatiti. Izmišljao sam priče o svojoj majci u Kaliforniji, kako živi na plaži s palmama i svaki dan šalje pisma policiji, nastojeći doznati gdje sam ja; o Artu kako je utvrdio da je došlo do zabune, da mu žena i kčer ipak nisu mrtve, nego žive u dvorcu s hrpom opatica; o poštaru koji me pregazio, koji svaki dan odnosi ljudima pisma i pakete i govori im: Ja sam zlikovac, ubio sam jednog dječaka. Tipkao sam jer jer tipkanje za mene bilo jednako vrijedno kao i razgovor. Tipkao sam jer sam morao. Tipkao sam jer sam bojao da ću nestati.
Uglavnom, da skratim priču, ova knjiga je ubila moju volju za čitanjem. Sve što počnem čitati mi je dosadno, ne zanimljivo i loše napisano jer sve uspoređujem s Edgarom..
U svakom slušaju preporučam ovu knjigu, ali uz upozorenje..
Inače...Naviknite se.....ja obožavam filozofirati....
Post je objavljen 19.12.2005. u 14:48 sati.