Najvažnija vijest:
Sremcu NIJE pukla žica na basu!!! :-)
Ali... ajdmo od početka! Koncert počinje, Gajevci lijepo sjede u svojim lijepim, plavo-žutim odoricama sa svojim lijepim plavim fasciklima na svojim lijepim stalcima. Ju get d lijepa pikčur? Super, možemo dalje.
Pjeva jedan zbor, Gajevci sjede na istom mjestu.
Pjeva drugi zbor, Gajevci sjede.
Pjeva opet prvi zbor, ajde, Gajevci sviraju.
Pjeva treći zbor, Gajevci sjede.
Pjeva četvrti zbor, Gajevci sjede.
Pjeva peti zbor, Gajevci sjede.
Gajevci soliraju Romancu.
Pjeva šesti zbor, Gajevci sjede.
Sviraju neki na violinama i gitari, Gajevci sjede.
Pjeva gđa operna pjevačica, Gajevci sjede.
Pjeva opet prvi zbor, Gajevci sjede prve dvije pjesme, treću sviraju.
Pjevaju svi zborovi, Gajevci sviraju. Njih 100-tinjak, nas 16!?
Publika plješće, Gajevci se jedva dižu da se hmmm... poklone (valjda je to dizanje neka vrsta poklona)! Uh-ah-uhuh! Pa, valjda smo se već bili stopili s tim stolcima. Sat i pol! Noge su mi se ukočile, a i trebalo je izdržati sat i pol bez pričanja! Za mene je to više kao mission imposible! Bez brige, nisam ne-pričala! U vrijeme dolaženja i odlaženja pojedinih na i sa pozornice moj organ za stvaranje zvukova (iako tihih) je bio u punom pogonu! :-)
Da ne zaboravim, koncert završio u No1 (pizzeria u Zaprešiću)!!! Joj, joj, kako nam je teško!!!
Pozdrav,
Brbljava, ovaj Jasna
P.S. Moja najdraža božićna je Tiha noć... Zbilja mi je, onak', istovremeno univerzalna i posebna...