Dugujem vam epilog priče o Juri Grandu, vampiru iz Kringe, najstarijem evropskom vampiru poznatog imena i prezimena, o kome je zapis ostavio Johan Weikard Valvasor u svom djelu "Slava vojvodine Kranjske" ("Die Ehre des Herzogthums Krein") iz 1689. godine.
Najprije književno-povijesni dio, u čijem je rasvjetljavanju puno pripomogao književnik Boris Perić, boraveći nedavno u Pazinu i okolici radi istraživanja pozadine ovog vampirskog slučaja. Priča ide ovako: od Valvasora, slučaj Jure Granda isprepisivali su mnogi sastavljači raznoraznih vampirskih zbornika koji su izlazili u narednim stoljećima. Priča je došla i do njemačkog Porajnja, gdje je, u gradu Koblenzu, dosta dugo izlazio almanah "Rajnski Antiquarius" (izbor iz tog almanaha je 1920-tih za tisak priredio Herman Hesse). Sad selimo priču u Švicarsku, u ljetnikovac lorda Johna Gordona Byrona na Ženevskom jezeru, gdje se njegovo društvo skuplja i prepričava jezive priče. Godina je 1816., i Byronu stiže u goste jedan sunarodnjak, koji je baš stigao iz Porajnja gdje je i sam skupljao jezive priče, pa ih je stao prepričavati Byronu i njegovom društvu. Tada je pala ona čuvena opklada odnosno "interni natječaj": tko će preko noći napisati stravičniju priču. Prvi gost, Percy Shelly, zakazao je i nije napisao ništa, međutim njegova žena Mary Shelly je baš tada napisala svog Frankensteina (i svi su joj priznali pobjedu). Byron je napisao romančić o vampiru, ali nije njime bio zadovoljan, pa ga je bacio u smeće. Iz smeća ga je međutim izvadio Byronov osobni liječnik i prijatelj John Polydori, i sam pisac-amater, iako, kažu suvremenici, dosta netalentiran. Polydori je Byronov romančić o vampiru dovršio, i objavio pod svojim imenom, pod naslovom "Vampir". Bio je to prvi vampirski roman uopće! Još je sedamdesetak godina trebalo proći da se pojavi Stokerov "Dracula", i da u vampirsku terminologiju uopće uđe, posve neutemeljeno, lik vlaškog (a ne transilvanskog, kako je Stoker pisao!) kneza Vlada Tepeša Draculee.
Iako još uvijek ne možemo sa sigurnošću dokazati (no time ćemo se baviti tijekom narednih godinu dana), sasvim je moguće da je upravo istarski vampir Jure Grando poslužio poslužio kao predložak, kao model za oblikovanje lika viktorijanskog književnog vampira, s osobinama koje su kulminirale u Stokera, i nastavile se razvijati sve do današnjih dana.
Kako se u Kringi, i u općini Tinjan kojoj Kringa kao mjesto pripada, pojavila sjajna mlada ekipa koja želi razvijati i komercijalizirati priču o svome vampiru iz 17. stoljeća, u zavičaju najstarijeg evropskog vampira slijedi niz zanimljivih aktivnosti.
Od 21. siječnja počinje serija književnih večeri, nazvana "Vampirske noći", na kojima će se u Kringi, u kafiću "Vampire", jednom mjesečno predstavljati autori vampirskih i drugovrsnih horror priča, a prva će, toga datuma, nastupiti Viktoria Faust. Poradit će se na uređenju i obilježavanju lokaliteta vezanih uz legendu o Juri Grandu, a lokalni poduzetnici uvest će u svoju ponudu jela i pića s vampirskim štihom. Po sličnoj shemi po kojoj se provodi i istrakonski natječaj, raspisan je novi natječaj samo za vampirske priče, od kojih se želi sastaviti zbirka koja bi se predstavila na 5. Festivalu fantastične književnosti čiji će se prvi dan održati 11. kolovoza 2006. godine u Kringi, i bit će u cijelosti posvećen vampirskoj tematici (počev od akcije dobrovoljnog darivanja krvi, za koju sve sudionike unaprijed pozivamo da se pripreme). Osim spomenute zbirke, do tada bi se trebalo pojaviti još nekoliko knjiga o vampirima, među ostalim hrvatski prijevod "Vještica i sablasti iz Rajnskog Antiquariusa", zbornika što ga je onomad bio uredio Herman Hesse, zatim "Vampirska kuharica" Borisa Perića, a isti autor piše i vampirski roman u kojem će važnu ulogu imati i Jure Grando.
Bit će svega, javite se, dođite, uključite se.
Post je objavljen 19.12.2005. u 11:31 sati.