Jednom, davno, davno, davno živjela je princeza sa svojih 6 (čitaj:6)praščića. Zvali su se Špeki, Čvarak, Kulen, Pršut, Zimska i...pogađate...Ivana. Princeza je, na njenu žalost, pala u ruke nemaštovite i kritične pisateljice bloga te zasada ostaje bezimena. Bezimena je glupo ime ali što se može (prijedlozi su dobrodošli u komentarima =) Princeza je bila predivna ali mi je se ne da opisivati. Bolje da je bila ružna, vjerojatno bih joj posvetila više redaka.
Jednoga dana princeza je nestala. I praščićima se nije dalo tražiti ju. I bili su sretni. Čak su joj i ime zaboravili nakon nekog vremena. A svoja imena su promijenili jer ih je mesna industrija tužila zbog povrede autorskih prava. Svinje uopće nisu važne za ovu priču. Drugi put ću smisliti priču o njima.
Princeza je, daklem, nestala. Kako u ovim bajkama princeze obično bivaju otete, tako je i ova neoriginalna princeza. Oteta. Od strane otimača. Dinka. Dinko je bio zločesti nezaposleni uzgajivač tamagočija koji je u slobodno vrijeme preprodavao tramvajske karte. Zašto ju je oteo? Iz obijesti? Bijesa? Gladi? Žeđi? Dosade uzrokovane propalom karijerom? Zaboravio je uzeti lijekove? Oh, ne. Dinko se zaljubio.
Dinko je oteo princezu. Isprva ju je vodio van na šetnju, u muzeje ali onda mu je dosadila pa ju je strpao u toranj jedne crkve u kojem je čuvao svoju dragocjenu zbirku komadića tjestenine koja liči na poznate osobe. Soba u kojoj je bila locirana princeza s tijestom nalazila se drito ispod zvonika (u kojem je bilo zvono koje je zvonilo svaki puni sat i za svaku misu) pa je jadna princeza nakon nekog vremena oglušila. Gluha kakva je bila nije čula krike i dozivanja prinčeva koji su je dolazili spasiti. Također bojala se visine te se nikada nije naginjala kroz prozor te tako nikada nije ugledala spas iz te prilično nezgodne situacije. Tako su prolazile godine.
Dinko ju je posve zanemario. Jela je tjesteninu, pila kišnicu koja je kapala kroz rupu na krovu. Soba se napunila fekalijama i već je bilo krajnje vrijeme da je netko spasi. To se i dogodilo. Došao je neki princ (ajme, još jedno ime) Šta-Ja-Znam, dozvao je znakovima za gluhonijeme, pozvao je bravara koji je obio bravu, objesio joj mirišljavi borić oko vrata i odveo ju kući. Kraj
Post je objavljen 19.12.2005. u 10:12 sati.