Kraj je godine, podvlače se crte, zbraja se, razmišlja o tome koliko je godina bila dobra, koliko smo onoga zamišljenog ostvarili. Ponekad mislimo i kako je ipak moglo biti bolje, jer ipak smo samo ljudi koje je neko naučio, ili nam je to Bogom dano, da budemo i malo nezadovoljni. Preskočeno i neostvareno pakujemo u želje za slijedeću godinu i tako iz godine u godinu. Valjda tako mora.
Tako i ja pomalo okružujem, zaokružujem, promatram, razmišljam. Gledam ovaj svoj blog, nastao doduše dosta ranije, ali zaživio i prva slova dobio ove godine. Dosta slova sam napisao, dosta slova je netko pročitao, tisuće i tisuće komentara, priznajem i iznenađen i moram reći ponosan sam.
Kako je ovo blog na kojemu stalno uz slova koja pišem sviraju i meni neke drage pjesme ovo malo vremena do kraja godine iskoristiti ću za svojevrsni best of meni dragih pričica i pjesama.
Za početak je to mala pričica (tek kasnije, puno kasnije sam primijetio da je to ustvari priča od jedne rečenice) na osnovu koje su nastali svi kasniji nastavci priče o Anđelu. Priča je dosta stara i to je ustvari moja prva priča koja je igdje objavljena i to 2002. godine među najljepšim ostvarenjima sa prvog konkursa za najkraću kratku priču u organizaciji izdavačke kuće Alma iz Beograda i gdje sam ja sa svojom pričicom bio jedini objavljeni autor iz Hrvatske. Otkud ja tamo? Kako u životu svakoga muškarca važnu i to poprilično važnu, ako ne i najvažniju ulogu imaju žene, tako je i kod mene. Jedna od tih žena, jedna od mojih prijateljica, koja igrom slučaja živi u Beogradu i igrom slučaja pisanje i slova su joj profesija, igrom slučaja je pročitala neke moje papiriće i 'natjerala' me je da pošaljem neke od tih svojih pričica tamo.
Evo sada i ovdje, opet i ponovo te pričice uz jednu od meni najdražih pjesama.
Sladoled (prvi puta na blogu objavljeno 09.03.2005)
Sjedeći i kao čitajući novine, pogledao sam u nebo i sretno zaključio da će sutra biti lijep dan i kao čitajući novine pogledao sam prekoputa i opet sretno zaključio da će i ona opet biti tu i da će opet pod svojim malim suncobranom prodavati sladoled i da ću opet uživati gledajući je i da ću opet otići i kupiti si jedan 'njen' sladoled i da ću joj opet ponoviti kako mi je kombinacija vanilije i čokolade najbolja i da ću opet vidjeti njen smiješak i da ću pokušati objasniti kako mi je njen sladoled poseban užitak i da ću opet ostati bez riječi i da je opet neću upitati što radi navečer i da ću se poslije tući po glavi zbog toga i da ću opet kupovati novine i da ću opet kao čitajući ih gledati u nebo i da ću opet umjesto slova vidjeti samo njen smiješak i da ću opet otići i kupiti si jedan sladoled.....
Svira: Andreas Johnoson - Glorious
Post je objavljen 19.12.2005. u 08:29 sati.