Baš tako! Jebem ti predosjećaj. Znala sam. Znala sam da će me nešto dočekat. Bila sam sigurna. Al nisam znala da će biti ovako. Na ovo nisam bila spremna. Čovječe život mi lagano postaje sapunica. Smijala bi se da ovo gledam na telki i to uz komentar "ovo se ne događa u stvarnom životu"
Više ništa nije na svom mjestu. Sve se poremetilo. Ljudi više nisu ljudi.. Toliko sam razočarana da nemam riječi kojima bi to opisala. Ne znam jesam li više razočarana ili tužna ili bijesna.. i ne znam više kud da idem.
Toliko dvoličnosti još nisam vidjela na jednom mjestu, u jednoj osobi. Ona je vodila dva života. Nakon tri godine „prijateljstva“ sad tek saznajem da ni jedan tren nije bila iskrena. Sve je lagala. Da mi neko priča ne bi vjerovala. Bolesno!!! Pa ja ne mogu vjerovati. Stvarno! Sve je tako nestvarno.. A bila sam spremna staviti ruku u vatru za nju.
Previše sam tužna , povrijeđena, razočarana, ljuta, bijesna… Toliko negativnih osjećaja. Eksplodirat ću! Treba mi vremena da se sve slegne. Nemam riječi. Još jedanput sam se uvjerila da ljudska zloća, ljudska podlost nema granica. Ma ustvari tu nema ti više ničeg ljudskog.
Post je objavljen 19.12.2005. u 01:16 sati.