Eto, prođe i to čitanje u SC-u.
Poslije se malo skupismo kod mene, pa onda raširismo - vrli mladi pisci odoše u striptizete, a brale i ja održasmo glazbeni recital kako bismo rastjerali i ostale.
Sad malo odmora od čitanja javnih i zaokret prema ozbiljnom čitanju i pisanju.
Dok nešto ne napišem, evo još malo arhive.
A ovdje se nalazi kratak i sadržajan odlomak iz romana o Dulitlu.
Danas, tj. jučer poslao priču na Večernjakov natječaj. Pošteni su to ljudi i daju solidan honorar.
A sutra ekskluzivna minimalistička fotoreportaža, tempirana na 9h.
GLASNIK
zastaneš u jednom trenutku
shvativši da su tvoje vrline
ono za što si mislio da su vrline
da su to slabosti
stigne te dok misliš
na nešto posve drugo
dok si daleko od teških misli
možda uz noćnu muziku na radiju
ili neki film
prođeš velike daljine
pustinju
stepu
dvije oštre okuke iza Velebita
nakon kojih se miris crnogorice
počinje miješati s mirisom mora
dođeš u posjet samome sebi
kao nekome drugom
dođeš kao glasnik s važnom
davno zagubljenom porukom
onome koji te zbunjeno gleda
pokušavajući se prisjetiti
odakle si mu poznat
ne ulaziš jer žuriš dalje
sve rješavaš s vrata
dođeš da bi mu poručio
zajebao si
Post je objavljen 20.12.2005. u 21:37 sati.