Čovjek pročita svašta zanimljivog u novinama, izvuče ponešto iz hrpe blesavih i beskorisnih informacija, tko kaže da novinarstvo u Hrvatskoj ne valja, samo treba selektivno čitati ono što te zanima. Zapravo u Hrvatskoj ne valja čitateljstvo, ali to je već neka druga priča.
Jučer u Jutarnjem razgovor s našim glavnim pregovaračem Vladimirom Drobnjakom, iskusnim diplomatskim igračem, po meni pravim čovjekom na delikatnom mjestu voditelja pregovora sa EU. Osim detalja iz života užeg pregovaračkog teama, spomenuti su i brojni ljudi iz različitih radnih skupina, svi ti brojni djelatnici državne uprave. Neke od tih radnih skupina mogu se naći na web stranici pregovora www.eu-pregovori.hr , osobito je puno ljudi na poljoprivredi, očekivano s obzirom na težinu zadatka. U jednom dijelu teksta opisana je anegdota kako je hrvatski kombi koji je vozio članove jedne od radnih skupina na međuvladinu konferenciju sa najvišim dužnosnicima EU ruknuo usred Bruxellesa i raspao se. Boris Vujčić, zamjenik glavnog pregovarača i ostali krenuli su pješice. Vujčić je zanimljivo primjetio da je greška što se državne službenike ne plaća dobro, jer oni donose odluke "teške" stotine milijuna kuna za Hrvatsku, a zbog loših plaća stručnjaci odlaze iz državne administracije. Tamara Obradović, tajnica pregovaračkog teama spomenula je kako nema velike šminke u pregovaračkim skupinama. Samo mukotrpan rad, zurenje u kompjuter, beskonačni mailovi, tisuće dokumenata, sve do kratkog puta u Bruxelles, i dugog sastančenja u bezličnim dvoranama. Nimalo glamurozno, nema mjesta za kreativnost, ni šarm, a ni velikog aplauza na kraju, samo zadovoljstvo obavljena posla. Tih 1411 ljudi (nas 1411) u procesu pregovora ne dobijaju posebnu naknadu za proces, ali imati će zadovoljstvo dobro obavljena posla.
S druge strane, danas u Jutarnjem neveliki interwiew s Alexom Kapranosom, liderom Franza Ferdinanda. Dragaš je bio na njihovom koncertu u Beču, uhvatio kratak interwiew i već ih naziva najvećim koncertnim indie rock događajem poslije Smithsa. Vjerujem mu ovaj put i mislim da se sasvim slažem s njime. Kapranos je kao svaki rock star svašta pričao i bez lažne skromnosti tvrdio da mijenjaju povijest rock glazbe. Svaka mu čast ali tek će povijest ocijeniti je li netko mijenjao povijest. Na kraju je spomenut moguć datum koncerta u Zagrebu, i to bi bio 7. srpnja (ako se ne varam), pa bi došlo do preklapanja sa Rolling Stonesima. Ako zaista i bude tako i to bude svojevrsni test, na koju stranu krenuti, koji koncert odabrati, kao čovjek gledam u budućnost. Uza sve poštovanje prema veličini Rolling Stonesa, čiju sam staračku agoniju već odgledao na hipodromu '98 , ja ću odabrati sadašnjost i budućnost, i te večeri otići na Franza Ferdinanda. Pa kritizirajte me koliko hoćete, ja sam sretan što kao tridesetogodišnjak slušam gotovo isključivo novu glazbu, što znači da nisam ostario, a i da ta glazba valja. Ako do takvog dana slučajno ipak dođe, bit će to najrockerskiji dan koji je ovaj grad vidio.
Na kraju, nešto sam načuo o izborima za predsjednika Bolivije. Tamo bi uskoro mogli zapjevati evo zore, evo dana, Evo Morales. Naime, najizgledniji kandidat za predjednika najsiromašnije južnoameričke zemlje, gdje se može preživjeti samo ako trgujete drogom ili idete igrati nogomet u inozemstvo (ali tako je u cijeloj južnoj Americi) je otkačeni indijanac- ljevičar imenom Evo Morales. Lik je totalno antiamerički nabrijan, najavio je povećavanje naknade amerikancima za iskorištavanje priorodnih bogatstava Bolivije, a što je važnije, legalizaciju proizvodnje koke, njihovog glavnog izvoznog artikla. Yeah, Evo, Legalize it! Naravno, Đole Buš i ekipa nisu nimalo oduševljeni, već imaju na vratu legendarnog Huga Chaveza u Venezueli, a mislim da i Peruanski predsjednik ima nadimak El loco (ludi). Ameri sigurno pizde kad vide što se događa širom njihova igrališta, južne Amerike. Ljevičari dolaze na vlast posvuda, Cheov duh lebdi nad latinskom Amerikom. Viva la revolucion! Hasta la victoria siempre. A na Fidela smo već i zaboravili.
Post je objavljen 18.12.2005. u 22:59 sati.