U PETAK poslijepodne, 10. lipnja, Isus i njegovi suradnici stigoše u okolicu Sidona, gdje su se zaustavili u kući određene imućne žene koja je liječena u betsaidskoj bolnici u vrijeme kad je Isus uživao najveću javnu naklonost. Evangelisti i apostoli su se privremeno smjestili sa svojim prijateljima u neposrednoj okolici, te su se tijekom subote odmarali u ovoj prijatnoj sredini. Proveli su gotovo dva i pol tjedna u Sidonu i njegovoj okolici, prije nego što će se spremiti za posjetu obalnim gradovima na sjeveru.
Bila je to mirna i spokojna lipanjska subota. Evangelisti i apostoli su bili posve zaokupljeni razmišljanjem o Učiteljevim raspravama o religiji koje su čuli na putu za Sidon. Dok su svi bili u stanju otkriti istinu i vrijednost određenog dijela njegovog govora, ni jedan nije mogao u cjelosti razumjeti puno značenje njegovog učenja.
1. SIRIJKA
Nedaleko od doma Karuške, gdje se Isus ovom prilikom smjestio, živjela je određena Sirijka koja je čula o Isusu kao velikom iscjelitelju i učitelju, te je ovog subotnjeg poslijepodneva dovela svoju kćerkicu u posjetu Učitelju. Djete kojemu je bilo otprilike dvanaest godina, je patilo od ozbiljnog živčanog oboljenja praćenog grčevima i drugim tegobnim pojavama.
Isus je tražio od apostola da ne govore o njegovom boravku u Karuškinoj kući, rekavši kako mu je bio potreban odmor. Dok su se apostoli povinovali Učiteljevu zahtjevu, Karuškin sluga je otišao do kuće ove Sirijke koja se zvala Norana, da joj kaže kako se Isus smjestio u domu njegove gospodarice, požurujući ovu bojažljivu majku da dovede svoju oboljelu kćerku na ozdravljenje. Nije se bilo čuditi što je majka vjerovala da joj je djete bilo obuzeto demonom, nečistim duhom.
Kad je Norana stigla sa svojom kćerkom, Alfejevi blizanci su joj objasnili preko tumača da se Učitelj odmarao i da ga nisu smjeli uznemiravati; Norana je na to uzvratila da se ni ona ni djete neće pomjeriti s mjesta dok se Učitelj ne probudi. Petar je bio slijedeći koji ju je pokušao uvjeriti da ode kući. Objasnio je kako je Isus bio jako umoran od poučavanja i ozdravljenja i kako je došao u Feniciju da nađe mira i spokoja. Ali sve je bio uzaludu; Norana se nije htjela pomjeriti s mjesta. Na Petrove molbe jedino je uzvratila: "Neću otići dok ne vidim vašeg Učitelja. Znam da on može istjerati demona iz moga djeteta i neću otići sve dok iscjelitelj ne pogleda moju kćerku. Tomo je bio slijedeći koji ju je pokušao odvratiti, ali bez uspjeha. Njemu je uzvratila: "Vjerujem da vaš Učitelj može istjerati demona koji muči moje djete. Čula sam o njegovim moćnim djelima u Galileji i vjerujem u njega. Što je s vama, njegovim apostolima, kad pokušavate otjerati one koji su došli tražiti Gospodinovu pomoć?" I kad je ovo čuo, Tomo se povukao.
Šimun Revnitelj je bio slijedeći koji se upustio u raspravu s Noranom. Šimun reče: "Ženo, ti si poganka i govoriš grčki. Nije pravo očekivati da Učitelj uzme kruha od djece gospodareva gazdinstva i baci ga psićima." Ali Norana se nije dala uvrijediti ovim grubim riječima. Jedino je uzvratila: "Jeste, učitelju, razumijem što kažeš. Ja nisam više od psića u židovskim očima, ali s gledišta vašeg Učitelja ja sam psić koji ima vjeru. Hoću da pogleda moju kćerku, jer pouzdano znam da će djete ozdraviti samo ako je Učitelj bude pogledao. Čak se ni vi, dobri čovječe, ne bi usudili oduzeti od psića pravo da pokupi mrvice što padaju sa stola djece njegovog gospodara."
I istog časa pred njihovim očima djevojčica doživi napad praćen snažnim grčevima i majka povika: "Eto vidite da mi je djete opsjednuto zlim duhom. Ako se vas ne tiče naša nesreća, tako neće biti s Učiteljem, jer sam čula da on voli sve ljude i da štoviše ima hrabrosti liječiti pogane koji imaju vjeru. Vi niste vrijedni da budete njegovi učenici. Ja se neću pomjeriti s mjesta dok mi djete ne ozdravi."
Isus, koji je kroz otvoren prozor slušao razgovor između Norane i apostola, sada odluči izaći i na njihovo veliko iznenađenje, reče: "O ženo, velika je tvoja vjera, tako velika da ti ne mogu uskratiti što tražiš; mirno idi svojim putem. Kćerka ti je ozdravila." I djevojčica se istog časa oporavi. Kad se opraštao od Norane i njezinog djeteta, Isus ih zamoli da ne govore o ovom događaju; i dok su se apostoli povinovali ovom zahtjevu, majka i djete su svima, ne samo u okolici grada već i u Sidonu, razglasile vijesti o djevojčicinom ozdravljenju tako da je nakon par dana Isus spoznao da je bilo najbolje promijeniti mjesto smještaja.
Poučavajući apostole, Isus je narednog dana komentirao ozdravljenje Sirijkine kćerke, rekavši: "I tako je uvijek bilo; sami vidite kolika je spasonosna vjera mnogih pogana u učenja ovog evanđenja nebeskog kraljevstva. Zaista, zaista, kažem vam da ako Abrahamova djeca ne budu pokazala dovoljno vjere da uđu u kraljevstvo, ovo će Očevo kraljevstvo pripasti poganima."
2. POUKA U SIDONU
Ulazeći u Sidon, Isus i njegovi suradnici su prešli preko mosta, prvog mosta koji su mnogi od njih imali priliku vidjeti. Dok su išli preko mosta, Isus je između ostalog rekao: "Ovaj svijet je samo most; možete preći preko njega ali ne mislite da ćete na njemu izgraditi prebivalište."
Dok su dvadeset četiri evangelista počeli raditi u Sidonu, Isus se otišao smjestiti u kući sjeverno od gradskog centra, kod Juste i njezine majke Bernise. Isus je svakog jutra poučavao dvadeset četvoricu u Justinoj kući, dok su ovi u poslijepodnevnim i večernjim satima išli poučavati i propovijedati u Sidon.
Apostoli i evangelisti su bili jako ohrabreni načinom na koji su sidonski pogani primili njihovu poruku; mnogi su prišli kraljevstvu za ovog kratkog boravka. Dok se ovaj šestotjedni boravak u Feniciji pokazao jako djelotvornim i dok su apostoli ovom prilikom pridobili mnoge duše, kasniji židovski pisci Evanđelja namjerno izostavljaju podatke o srdačnom prijemu Isusovih učenja među ovim poganima i to u ovom ranom razdoblju kad mu je velik broj njegovih sunarodnjaka bio jako neprijateljski naklonjen.
Ovi nežidovski vjernici su po mnogo čemu cijenili Isusova učenja više od Židova. Među ovim Sirofeničanima koji su govorili grčki, mnogi su spoznali ne samo da je Isus bio nalik Bogu, već i da je Bog bio nalik Isusu. Ovi takozvani pogani su dobro shvatili iz Isusovih učenja da isti zakoni koji vladaju ovim svijetom, vladaju cijelim svemirom. Shvatili su učenje da Bog nije više naklonjen jednoj nego drugoj osobi, rasi ili naciji; da u Oca Svih nema osobine pristranosti; da se svemir potpuno i vječno povinuje zakonima i da ima savršenu pouzdanost. Ovi nežidovi nisu strahovali od Isusa; imali su hrabrosti prihvatiti njegovu poruku. Stoljeće za stoljećem ljudi nisu bili u stanju razumjeti Isusa; bojali su se tako učiniti.
Isus je objasnio dvadeset četvorici da nije napustio Galileju zbog toga što nije imao hrabrosti suočiti se sa svojim neprijateljima. Shvatili su da još nije bio spreman za otvoreni sukob s formalnom religijom i da nije težio mučeničkom statusu. U toku jednog od ovih predavanja u Justinom domu, Učitelj je rekao svojim učenicima će "nebo i zemlja proći, ali riječi moje neće proći."
Za vrijeme boravka u Sidonu, Isus je govorio o duhovnom napretku. Rekao im je da ne mogu biti nepokretni; da moraju bilo napredovati u ispravnosti ili nazadovati u zlu i grijehu. Opomenuo ih je da "zaborave što je bilo dok streme onome što je pred njima, nastojeći postići više stvarnosti kraljevstva." Zaklinjao ih je se ne zadovolje djetinjim statusom u okviru evanđelja, već da teže postignuću punog statusa božanskog odnosa sinova u duhovnoj zajednici duha i u društvenoj zajednici vjernika.
Isus reče: "Moji učenici trebaju ne samo prestati činiti zlo, već štoviše naučiti činiti dobro; ne samo što trebate biti očišćeni od svakog svjesnog zla, već trebate odbiti njegovati osjećaj krivnje. Ako ispovijedite grijehe, oni su vam oprošteni; stoga morate uložiti svjesne napore da održite čistu savjest."
Isus je jako uživao u odličnom smislu za humor koji je odlikovao mnoge nežidove. Pored velike i ustrajne vjere sirijke Norane, Učiteljevo srce i osjećaj samilosti su bili duboko dirnuti njezinim smislom za humor. Isus je jako žalio što Židovi koji su bili njegov narod, nisu imali smisla za humor. Jednom je rekao Tomi: "Moj narod sebe uzima preozbiljno; gotovo mu posve nedostaje smisao za humor. Mukotrpna religija farizeja nikad ne bi mogla pustiti korijena među narodom koji ima smisla za humor. Također im nedostaje dosljednost; cijede komarca a devu proždiru."
3. PUTOVANJE OBALOM
U utorak 28 lipnja, Učitelj i njegovi suradnici su napustili Sidon idući obalom prema Porfironu i Heldui. Nežidovi su ih dobro primili i tijekom ovog tjedna, poučavajući i propovijedajući, uspjeli su privesti mnoge duše kraljevstvu. Apostoli su propovijedali su Porfironu, a evangelisti u Heldui. Dok su dvadeset četvorica bili zaokupljeni radom, Isus ih je ostavio na par dana kako bi otišao do obalnog grada Bejruta u posjetu određenom Sirijcu, vjerniku po imanu Malak, koji je boravio u Betsaidi prethodne godine.
U srijedu 6. srpnja, svi su se zajedno vratili u Sidon i smjestili u Justinoj kući do nedjelje ujutro, kad su krenuli južno prema Tiri obalnim putem preko Sarepte, stigavši u Tiru u ponedjeljak 11. srpnja. Apostoli i evangelisti su se već bili navikli na rad među ovim takozvanim poganima koji su ustvari najvećim dijelom bili potomci negdašnjih Kaananskih plemena ranijeg semitskog porijekla. Svi ovi narodi su govorili grčki. Apostoli i evangelisti su bili jako iznenađeni otkrivši s kolikim su zanimanjem ovi nežidovi željeli čuti evanđelje i opazivši s kolikom su spremnošću i vjerom prihvatili njihova učenja.
4. U TIRI
U Tiri su poučavali od 11. do 24. srpnja. Svaki apostol je sa sobom poveo jednog evangelistu i zajedno su poučavali i propovijedali u svim dijelovima Tire i njezine okolice. Poliglotski žitelji ove prometne pomorske luke su ih slušali s velikim zanimanjem i mnogi su krštenjem uvedeni u zajednicu kraljevstva. Isus se smjestio u domu Židova Joze, vjernika koji je živio tri-četiri milje južno od Tire, nedaleko od grobnice Hirama koji je u Davidovo i Solomonovo doba vladao ovim negdašnjim gradom-državom po imenu Tira.
Iz dana u dan tijekom ova dva tjedna, apostoli i evangelisti su išli u Tiru prelazeći preko Aleksandrovog gata kako bi držali manje skupove, te se iz noći u noć većina vraćala taboru u Jozinoj kući koja je ležala južno od grada. Svakog dana, vjernici su dolazili iz grada kako bi govorili s Isusom u njegovom odmaralištu. Učitelj je u Tiri održao samo jednu propovijed, 20. srpnja u poslijepodnevnim časovima, govoreći o Očevoj ljubavi prema cijelom čovječanstvu i o Sinovoj misiji otkrivenja Oca svim ljudskim rasama. Među ovim nežidovima je vladalo toliko zanimanje za evanđelje kraljevstva da su ovom prilikom Isusu otvorena vrata Melkartovog hrama, a zanimljivo je zabilježiti i da je u kasnijim godinama na mjestu ovog drevnog hrama podignuta kršćanska crkva.
Više upravitelja Tirske tvornice purpurne boje koja je proslavila Tir i Sidon širom svijeta rezultirajući čvrstim međunarodnim trgovinskim vezama i bogatstvom, je vjerovalo u kraljevstvo. Kad je nedugo zatim počeo opadati broj morskih životinja koje su korištene u ovom procesu, ovi se proizvođači boje otisnuše u nove krajeve, tragajući za novim postojbinama morskih ljuskara. I preselivši se u daleke dijelove svijeta, sa sobom su ponijeli poruku o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi--evanđelje kraljevstva.
5. ISUSOVA UČENJA U TIRI
Ove srijede poslijepodne, Isus je tijekom obraćanja po prvi put ukazao svojim učenicima na ljiljane koji visoko podižu svoje snježno bijele glave slijedeći sunčeve zrake dok im je korijenje usađeno u mulju i sluzu zemlje crnice. "Isto tako," rekao je, "dok je korijenje bitka i porijekla smrtnog čovjeka usađeno u životinjskom tlu ljudske prirode, vjerom je moguće visoko podići duhovnu prirodu prema sunčevom sjaju nebeske istine i istinski roditi plemenitim plodovima duha."
Isus je tijekom ove propovijedi iznio svoju prvu i jedinu usporedbu vezanu uz stolarstvo, svoj zanat. Dok je opomenuo ljude da "pažljivo izgrade temelje na koje će posaditi plemeniti karakter duhovnih obdarenja," jednako je rekao: "Kako bi rodili plodove duha, morate biti rođeni od duha. Kako bi među svojim bližnjima živjeli živote ispunjene duhom, morate biti upravljeni i poučeni duhom. Ali nemoje pogriješiti slijedeći primjer ludog stolara koji gubi dragocjeno vrijeme podešavajući, mjereći i obrađujući površinu građe koja je iznutra gnjila i izjedena crvima, te zatim, nakon što je potrošio toliki trud radeći na tako nezdravom materijalu, mora početi ispočetka jer njime nije moguće izgraditi temelje kuće koja će odoljeti napadima nevremena i oluja. Nek se svaki čovjek pobrine da intelektualni i moralni temelji njegovog karaktera budu u stanju adekvatno ponijeti građevinu sve veće i sve plemenitije duhovne prirode koja će na njima počivati i koja će prvo preobraziti smrtnički um a zatim zajedno s ovim preporođenim umom, ostvariti evoluciju duše besmrtne sudbine. Dok vaša priroda koja ima osobine duha--duša kao spojena tvorevina--predstavlja živući rast, um i moralnost individue predstavljaju tlo iz kojeg niču ova viša ispoljenja ljudskog razvoja i božanske istine. Dok je podloga iz koje niče evolutivna duša ljudska i materijalna, sudbina ovog stvorenog bića koje je spoj uma i duha ima duhovnu i božansku prirodu."
Uvečer istog dana Natanije je upitao Isusa: "Učitelju, zašto se molimo da nas Bog ne vodi u napast kad iz tvog otkrivenja dobro znamo da Otac nikad ne čini takve stvari?" Isus je odvratio:
"Nije čudo, Natanije, što postavljaš takva pitanja jer je očigledno da si počeo spoznavati Oca kako ga ja znam i da tvoje gledište više nije pomućeno i nejasno kao gledište ranih židovskih proroka. Dobro znaš kako su naši praoci bili skloni vidjeti Boga u gotovo svim događajima. Tražili su Božje vodstvo kako u svim prirodnim pojavama, tako i u svakom neobičnom doživljaju. Dovodili su Boga u vezu s dobrom kao i sa zlom. Vjerovali su da je on smekšao Mojsijevo srce i skamenio srce faraona. Kad bi čovjek osjetio snažan poriv da učini bilo dobro ili loše djelo, obično bi ovako protumačio svoje čudne osjećaje: "Bog mi je rekao da učinim ovako ili onako, ili da odem ovdje ili ondje." I kako ljude tako često opsjeda napast, naši su praoci navikli vjerovati da ih je to Bog vodio u napast kako bi ih podvrgao iskušenju, kazni ili ojačanju. Ali vi trebate biti pametniji. Znate da ljudima često upravljaju porivi sebičnosti i impulsi životinjske prirode i da su to sile koje ih vode u napast. Upozoravam vas da kad doživite takvu napast, ne samo što morate časno i iskreno prepoznati i priznati njezinu prirodu, već isto tako morate inteligentno preusmjeriti energije duha, uma i tijela koje time nastoje postići izražaj, u više kanale i prema ciljevima višeg idealizma. Tako ćete biti u stanju preobraziti ova iskušenja u više oblike prosvjetljujuće smrtničke službe, dok istodobno gotovo u cjelosti budete izbjegavali iscrpljujuće i zamorne sukobe između svojih životinjskih i duhovnih priroda. "Ali moram vas upozoriti da je ludost pokušati savladati napast nastojanjem da se postavi viša i navodno bolja žudnja na mjesto niže žudnje jedino pomoću snage ljudske volje. Ako istinski želite nadvladati iskušenja svoje niže prirode, morate steći duhovnu poziciju koja će vam dati prednost stvarnog i istinskog razvoja iskrenog zanimanja i ljubavi prema tim višim i idealističnijim oblicima ponašanja koja vaš um želi postaviti na mjesto nižih i manje idealističnih navika ponašanja koje prepoznajete kao napast. Na taj ćete način biti spašeni od napasti putem duhovnog preobražaja, ne uvećavajući svoje breme obmanjivim potiskivanjem smrtničkih žudnji. Staro i nemoćno se zaboravlja u ljubavi prema novom i nadmoćnom. U srcima svih koji su prosvjetljeni ljubavlju prema istini, ljepota uvijek pobjeđuje ružnoću. Pročiščujuća energija nove i iskrene duhovne ljubavi u sebi nosi ogromnu moć. I ponovo vam kažem, ne dopustite da vas savlada zlo, već zlo savladajte dobrom."
Dugo u noć apostoli i evangelisti su nastavili postavljati pitanja i od mnogobrojih Isusovih odgovora izdvojili smo slijedeće ideje izražene suvremenim jezikom:
Snažna ambicija, inteligentan sud i zrela mudrost predstavljaju bitne elemente materijalnog uspjeha. Vodstvo počiva na prirodnoj sposobnosti, diskreciji, snazi volje i odlučnosti. Duhovna sudbina ovisi o vjeri, ljubavi i odanosti prema istini--težnji k ispravnosti--čovjekovoj svesrdnoj žudnji da nađe Boga i da mu bude nalik.
Ne budite obeshrabreni otkrićem svoje ljudske prirode. Dok se ljudska priroda može povesti za zlom, ona sama po sebi nije zla. Nek vas ne tišti što niste u stanju posve zaboraviti djela zbog kojih se kajete. Greške koje ne budete u stanju zaboraviti u vremenu, zaboravit ćete u vječnosti. Olakšajte breme svoje duše postignućem dalekosežne vizije svoje sudbine, kozmičkim produženjem svog životnog puta.
Ne činite grešku sudeći vrijednost duše bilo na osnovu nesavršenosti uma ili na temelju žudnji tijela. Ne procjenjujte dušu i ne pokušavajte ocijeniti njezinu sudbinu na osnovu jednog nesrećnog ljudskog djela. Vaša duhovna sudbina jedino ovisi o vašim duhovnim aspiracijama i ciljevima.
Dok je religija isključivo duhovno iskustvo evolutivne besmrtne duše čovjeka koji poznaje Boga, moralna moć i duhovna energija predstavljaju moćne snage koje je moguće upotrijebiti pri susretu s teškim društvenim situacijama i pri rješenju zamršenih ekonomskih problema. Ova moralna i duhovna
obdarenja obogaćuju sve razine ljudskog življenja novim i višim značenjem.
Bit ćete osuđeni na skučen i zao život ako načite voljeti jedino one koji vas vole. Dok se može reći da je ljudska ljubav uglavnom recipročna, božanska ljubav je izdašna u cijeloj svojoj težnji k zadovljstvu. Što je manje ljubavi u prirodi određenog stvorenja, to je veća potreba za ljubavlju i to više božanska ljubav nastoji zadovoljiti ovu potrebu. Božansku ljubav ne može biti samosadržana; ona mora biti nesebično podarena.
Po sebi se podrazumijeva da vjernici u kraljevstvo imaju vjeru, svedušno vjerovanje, u neminovnu pobjedu ispravnosti. Vjernici u kraljevstvo ne smiju sumnjati u istinu evanđelja vječnog spasenja. Vjernici se moraju znati udaljiti od životne žurbe--izmaći uznemirenjima materijalne egzistencije--dok su istodobno u stanju osvježiti dušu, nadahnuti um i obnoviti duh duhovnim obožavanjem.
Individue koje poznaju Boga neće biti obeshrabrene nesrećom ili potištene razočaranjem. Vjernici nisu podložni depresiji koja prati materijalne preokrete; oni koji žive duh nisu uznemireni događajima materijalnog svijeta. Osobe pred kojima stoji mogućnost opstanka već sada imaju okrepljujuću i konstruktivnu vještinu reagiranja na sve nestalnosti i neprijatnosti materijalnog življenja. Iz dana u dan, istinski vjernik nalazi da sa sve većom lakoćom uspijeva učiniti pravu stvar.
Duhovno življenje moćno uvećava istinsko samopoštovanje. Ali samopoštovanje nije isto što i samodopadljivost. Samopoštovanje je uvijek usklađeno s ljubavi i službom bližnjima. Ne možete poštovati sebe više nego što poštujete svoje bližnje; jedno određuje sposobnost za drugo.
Iz dana u dan, istinski vjernik je u stanju sve vještije navesti svoje bližnje na ljubav prema vječnoj istini. Jeste li danas domišljatiji i spretniji pri predstavi dobrote čovječanstvu nego što ste bili jučer? Jeste li ove godine bolje u stanju sugerirati ispravnost nego prošle godine? Ispoljavate li sve veću umjetničku vještinu pri uvođenju gladnih duša u duhovno kraljevstvo?
Jesu li vam ideali dovoljno visoki kako bi vam donijeli vječno spasenje dok su vam ideje dovoljno praktične kako bi vas učinile korisnim zemaljskim građaninom koji zna surađivati sa svojim bližnjima? U duhu ste građani Raja; u tjelesnom obličju ste još uvijek građani zemaljskih kraljevstava. Ostavite carevima što je materijalno, a Bogu što je duhovno.
Dok mjera duhovne sposobnosti evolutivne duše počiva u vjeri u istinu i ljubavi prema čovjeku, mjera snage ljudskog karaktera počiva u sposobnosti odupiranja zavisti i kivnosti, kao i sposobnosti odupiranja mračnim mislima pri osjećaju najdublje patnje. Poraz je najvjernije zrcalo koje iskreno odražava čovjekovu istinsku prirodu.
Kako postajete sve stariji i iskusniji u poslovima kraljevstva, jeste li sve taktičniji pri obraćanju problematičnim smrtnicima i sve snošljiviji pri odnosu s tvrdoglavim suradnicima? Dok je taktičnost osnova društvene poluge, snošljivost je obilježje velike duše. Ako posjedujete ove rijetke i privlačne darove, kako vrijeme bude prolazilo, bit ćete sve budniji i vještiji pri vrijednim nastojanjima da izbjegnete sve nepotrebne društvene nesporazume. Takve mudre duše znaju izbjeći najveći dio muke koja neminovno prati one koji nisu postigli odgovarajuće emocionalno usklađenje, koji ne žele odrasti i koji odbijaju ostariti s dostojanstvom.
Pri svakom pokušaju proglašenja istine i promicanja evanđelja, izbjegavajte neiskrenost i nepoštenje. Ne tražite nezavrijeđeno priznanje i ne težite nezasluženoj simpatiji. Volite, badava primajte iz božanskih i ljudskih izvora neovisno o svojim zaslugama i badava uzvratite ljubavlju. Ali pri svemu drugom što se tiče priznanja i ulagivanja, jedino tražite to što vam najiskrenije pripada.
Smrtnik koji je svjestan Boga ne sumnja u spasenje; on se ne boji života; on je pošten i dosljedan. On zna hrabro podnijeti neminovnu patnju; ne žali se kad je suočen s neizbježnim teškoćama.
Istinski vjernik se nikad neće umoriti od dobročinstva jednostavno zato što mu nešto stoji na putu. Teškoće jedino potiču zanos osobe koja teži k istini, dok zapreke bude najsnažnija nastojanja neustrašivog graditelja kraljevstva.
I Isus je izložio mnoga druga učenja prije nego što će otići u Tiru.
Dan prije nego što će napustiti Tiru i krenuti prema oblasti Genezaretskog jezera, Isus je sazvao svoje suradnike i uputio dvanestoricu evangelista da se ne vraćaju istim putem kojim je namjeravao ići sa svojim apostolima. I nakon što su evangelisti napustili Isusa, nikad više nisu bili tako blisko s njim povezani.
6. POVRATAK IZ FENICIJE
Oko podneva, u nedjelju 24 srpnja, Isus i apostoli su napustili Jozinu kuću smještenu južno od Tire, idući obalom do Ptolemaide. Tu su proveli jedan dan, pruživši riječi utjehe grupi vjernika koji su tu živjeli. Petar ih je poučavao uvečer 25. srpnja. U četvrtak su krenuli iz Ptolemaide tiberijskim putem otprilike do Jotapate. U srijedu su zastali u Jotapati, gdje poučili vjernike o poslovima kraljevstva. U četvrtak su napustili Jotapatu, idući prema sjeveru putem koji je vodio do Nazareta i Lebanonske gore, stigavši do seoceta po imenu Zebulun na putu za Ramu. U Rami su u petak održali više skupova, zadržavši se preko subote. U Zebulun su stigli u nedjelju 31 srpnja, gdje su održali večernji sastanak sutradan nastavivši s putovanjem.
Nakon što su napustili Zebulun, putovali su do raskršća s putem za Magdalu i Sidon, otprilike kod Gišale, odakle su otišli do Genezareta na zapadnim obalama Genezaretkog jezera, južno od Kafarnauma, gdje su se trebali naći s Davidom Zebedejevim i gdje su se namjeravali dogovoriti o budućim koracima u radu na promicanju evanđelja kraljevstva.
Tijekom kratkom vijećanja s Davidom, saznali su o saboru većeg broja vođa na suprotnoj strani jezera nedaleko od Kedeša, gdje su se te večeri uputili brodom. Cijeli dan su se spokojno odmarali u brdima, narednog dana pošavši do obližnjeg parka gdje je Učitelj nekoć nahranio pet tisuća. Tu su se odmarali tri dana održavajući redovne skupove kojima je prisustvovalo otprilike pedeset muškaraca i žena koji su predstavljali ostatke negdašnje mnogobrojne grupe vjernika koja je boravila u Kafarnaumu i njegovoj okolici.
Za Isusove odsutnosti iz Kafarnauma i Galileje, tijekom putovanja Fenicijom, njegovi neprijatelji su pomislili da se cijeli pokret raspao, zaključivši da je Isusovo brzo povlačenje bilo znak velikog straha i da ih tako više neće uznemiravati. Ali u ovo se vrijeme gotovo posve stišala opozicija prema njegovim učenjima. Vjernici su ovom prilikom ponovo počeli održavati javne skupove i polako ali sigurno, nastupila je konsolidacija iskušanih i vjernih ostataka, rezultata velikog odabira koji je upravo bio zahvatio sve vjernike u evanđelje.
I sam Herodov brat Filip je donekle prihvatio vjerovanje u Isusa, te je poslao riječ Učitelju da slobodno nastavi raditi i poučavati u njegovim domenama.
Naredba svim židovskim sinagogama da zatvore vrata Isusovim učenicima i učenjima, negativno se odrazila na same književnike i farizeje. Neposredno nakon što se Isus udaljio sa scene djelovanja kao predmet kontroverzije, nastupila je reakcija među cijelim židovskim narodom; javila se opća odbojnost prema farizejima i vođama Velikog vijeća u Jeruzalemu. Mnogi upravitelji sinagoga su počeli kradomice otvarati vrata sinagoga Abneru i njegovim suradnicima, tvrdeći da su ovi učitelji bili Ivanovi, a ne Isusovi učenici. Čak je i Herod doživio preobražaj te je, čuvši o Isusovom boravku s druge strane jezera na teritoriji njegovog brata Filipa, poslao riječ Isusu da je unatoč ovlaštenju za njegovo uhićenje u Galileji, dopuštao slobodno djelovanje u Pereji, te da Isus tako neće biti maltretiran ukoliko se bude držao podalje od granica Galileje; i poslao je iste vijesti Židovima u Jeruzalem.
I takvo je bilo stanje stvari oko prvog kolovoza 29. godine p.K., kad se učitelj vratio s feničke misije i počeo reorganizirati svoje raštrkane, iskušane i oslabjele učenike kako bi ih spremnio za ovu posljednju znamenitu godinu svoje zemaljske misije.
Jasno su naznačene sve sporne točke ove borbe dok se Učitelj i njegovi suradnici pripremaju za početak proglašenja nove religije, religije duha živućeg Boga koji prebiva u ljudskim umovima.
Post je objavljen 18.12.2005. u 20:27 sati.