Ah. Gdje početi? Jučer me zvao mali slatki da idemo u kino. Naglašavam KINO. I ja sam se tako i pripremio. Za kino. Al, onda smo se našli i ja skužio da je on mislio u Global ić. Nije mi mogao reć to prek telefona jer mu je stari bio blizu pa da ne čuje gdje misli ić. Mislim, ja svojima kažem da idem u Global a oni svejedno ne znaju kaj je ni di je to. No, dobro, išli mi u Global kad on meni predstavi ideju da želi upoznat jednog dečka koji ne slovi za neku dobricu. Ja sam mu rekao da dečko nije baš čist iz svog iskustva al on je bio uporan. I to me malo raspizdilo jer sam ja zbog njega išao u Global gdje sam mislio da će nešto bit. No, kako je večer odmicala tako sam saznavao sve više podataka koji mi baš nisu išli u prilog da bi sve kulminiralo kad smo išli doma iz Globala. No, idemo po redu. Gadi mu se poljubac sa dečkom. Sad ne znam točno dal mu se gadi samo sa dečkom ili općenito. Uglavnom, gadi mu se da ga netko sa jezikom ljubi što je meni recimo nepojmljivo jer se obožavam ljubiti. Nevjerojatno se obožavam ljubiti! Skoro sam mu rekao: "Dobro dečko, sorry, ja sad idem...", ali nisam. I mi smo i plesali i sve je to Ok, i ja sam njemu simpa i drag i sve ostalo. Ali, u Globalu se nije ništa desilo između nas dvoje. I kako se primicalo vrijeme da idem doma mi je sve više bilo jasnije da neće niš bit između nas. Jesam li spomenuo da je on zaljubljen u svog str8 frenda?? Nisam? E, pa sad znate. On je svjestan da između njih neće bit niš, al svejedno on voli samo njega. Mislim, meni se zaljubiti u nekoga str8 je nepojmljivo jer ja već automatski znam da neće bit niš i to me odbija. Tako da ja tog dečka ne razumijem. Ne znam kako misli biti sa nekim drugim ako ga napaliti može samo str8 frend koji ga u tom seksualnom smislu uopće ne doživljava? S tim će se morat sam nosit. Ja sam mu rekao kad sam išao doma da ne može od mene očekivati da, ako se on meni sviđa, da se mi družimo redovito a da ja iz svega toga ništa ne očekujem. To je apsurd. Ako se meni sviđa netko, onda želim biti sa njim, a ne gubiti vrijeme na nešto što može a i ne mora bit nešto nakon tko zna koliko vremena. To što je zaljubljen u svog str8 frenda samo ide u prilog teoriji da neće biti ništa nakon svega. I bolje da je sad odmah tako završilo nego da sam ja ostao posran nakon nekog vremena. I što da vam ja sad kažem. Nisam htio uopće spominjati ovu epizodu jer će ispast da se ja samo žalim na gay dečke i to kako se stalno razočaravam sa svakim novim poznanstvom ali zbilja tako i jest. Neka me netko uvjeri u drugačije. Što ja trebam napraviti da upoznam nekog koga ne muče neki problemi, tko živi normalnim životom: ide na faks, ima frendove, voli izlaziti... Ne znam. Koliko god ja sebe uvjeravao da će mi biti bolje samom, opet ne mogu biti sam. Treba mi neka osoba kojoj se mogu obratiti za pomoć, mislim sve samveć nabrojio prije tako da nema potrebe da se ponavljam. Ma ne znam što da vam kažem. Sam sam sebi dosadan i ne znam što da radim. Izgubio sam vjeru u nešto dobro što postoji negdje tamo vani za mene a što se izgubilo u labirintu gluposti i razočaranja. Ja i mali slatki smo ostali frendovi. To je onako kako je ostalo na kraju. Bliži se Božić i Nova godina i sama pomisao na to da ću ih provesti usamljen me žalosti neizrecivo. Meni treba čudo. Čudo. A nađem li i tračak nade u nekoj tamnoj strani mog ljubavnog života, vi ćete biti prvi koji će saznati o tome.
Post je objavljen 18.12.2005. u 18:44 sati.