Treniram košarku od trećeg razreda osnovne.Evo sad sam prvi srednje i još uvijek igram s jednakim ushićenjem,s jednakom tremom prije velike utakmice,pobjedi se veselim kao malo dijete a porazu,,,ha isto kao malo dijete:)....
Obožam taj sport,čini me živom. Kad sam u bedu,loše volje dovoljno mi je samo 20 min na igralištu da svu negativnu energiju ispucam i budem ko' nova.
* * *
Na žalost školska ekipa nam nije bas dobra ,ali držimo se.Istina spušili smo zadnje tri tekme,al' sta ćeš .Valjda će s vremenom bit bolje.Ak ne, imamo cijelu godinu da se uigrat,pa ćemo postići bolje rezultate.Nadam se.
Post je objavljen 18.12.2005. u 18:31 sati.