Danas na ručak dolazi Svekriva!
Pečem vratinu i krumpir, juha je već gotova, salata oprana, piće je u frižideru.
Sve je spremno (tj. gotovo sve) još samo kad bi se Hard probudio (radio je noćnu).
Potoočnica je uzbuđena. Svoju Baku No.2 rijetko vidi, pa kad ona dođe to je fešta bez granica. Potočnici ne mogu objasniti što nam je ta žena u našim životima priuštila, koliko je griješila, kako se loše ponijela.... al se tješim... vrijeme će sve pokazati.
Ne zamjeram joj. Ona je takva kakva je. U početku sam se ljutila, bila tužna i nezadovoljna... ali danas... Danas je druga priča. Odlučila sam jednom davno, da joj neću dozvoliti da me izbaci iz takta.
I uspjela sam. Sad više vrijedi ono što kažem ja, nego Hard.
No, to je jedna sasvim osobna i posebna priča, koju živim i neću o njoj pistati - barem ne danas!
Post je objavljen 18.12.2005. u 12:58 sati.